Šarplaninac
Današnji šarplaninac je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini, godinama bez dodira sa psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi ni pred čoporom vukova, ni pred medvjedom. Šarplaninac je pas koji bez greške obavlja svoj dio posla u čuvanju stada i imovine svog gospodara. Visok stepen inteligencije mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u određenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni pas je viši od urbanog, najčešće je nadgrađen, nešto kraće, ali i gušće i grublje dlake, otvorenijih uglova zadnjih nogu. Dosta je pokretljiviji od svog urbanog brata. Na Šarplanini mogu se susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje meda, pšenice, svih nijansi žute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivači u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije. Za boju šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve boje ravnopravne.
Narav i temperament Šarplaninac je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jačem protivniku da bi obranio svoga gospodara ili ono sto mu je povjereno na čuvanje čak i po cijenu života. Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je pristigao, budno će pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stepenom inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje cirkuskih vještina ili neprikosnovenu poslušnost u okviru dresure. Pogrešno je mišljenje da je šarplaninac glup pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono što jednom nauči pamti cijelog života. Štene je potrebno početi odgajati u startu, zato što se tada napravljene pogreške jako teško ispravljaju a loše navike teško iskorjenjuju.
Obuka i briga: Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo usporedbi sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita (bez obzira što u njegovoj stolici parazite ne zapažate), i redovno cijepljeni protiv zaraznih bolesti i bjesnila. Što se smještaja tiče idealno bi bilo držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje, pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kućicom (krov treba biti ravan ili s blagim padom), koju će koristiti kao posmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kućicu možete napraviti od drveta, pri tom vodeći računa da pod bude odignut od zemlje. Ako je u pitanju ženka koja će se šteniti kućica bi trebala biti nešto prostranija u zavisnosti od veličine kuje. Prevelika kućica, bez obzira da li je u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije u stanju da toplinom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Iako šarplanincu krzno s jakom poddlakom omogućava da mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo ako su jači mrazevi, na vrata kućice staviti neki zastor, a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba da se šteni onda su slama i zastor obvezni. Pri određivanju mjesta za boks odnosno kućicu, imajte na umu da, ako bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga može da ima uvid na cijelo dvorište, imanje u kom živi. Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće i izvan zbivanja. Iako je veliki pas, može se držati i u stanu, mada mu to može predstavljati mučenje ako mu se ne osigura dovoljno kretanja i mjesto gdje će se moći skloniti kad on to želi. U ovom slučaju mali problem može predstavljati netrpeljivost i nepovjerljivost prema stranim licima. Šarplaninac je pas koji jako drži do osobne higijene. Štene se lako nauči čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom šetnje ili što dalje od mjesta gdje boravi i spava.
Njegovo krzno ne zahtjeva često četkanje, osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje češće od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je baš potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od hladnoće tako da ne bi vas trebalo iznenaditi kada vam u zimsko jutro u dvorištu osvane krzneno klupko s nekoliko centimetara snijega na njemu. Snijegje nešto što šarplaninac najviše voli, i ono zbog čega će vam biti zahvalan je da mu pružite priliku da se istrči u dubokom snijegu.
Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju i držanju šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vrućine, pa će spas potražiti u rijeci (ako ste u šetnji) ili u iskopavanju rupe u zemlji.
KAVKASKI OVČAR
KAVKASKI OVČAR [FCI No. 328] Originalni naziv rase: KAVKAZSKAIA OVTCHARKA Zemlja porekla: RUSIJA Sekcija: 2 Podsekcija: 22
Kavkaski ovčar je veliki pas,dobre,snažne, skoro grube građe, po prirodi sklon da ujede i nepoverljiv prema strancima. Osobenostima treba dodati izdržljivost, odsustvo bilo kakvih prohteva i prilagodljivost različitim termičkim i klimatskim promenama, što omogućava njihovu primenu u skoro svim oblastima bivšeg Sovjetskog Saveza. Glavne oblasti u kojima su se odomaćili su Savezne Republike Gruzija, Jermenija, Azerbejdžan, autonomne oblasti Kabardino-Balkarija, Dagestan i Kelmička oblast, stepske oblasti severnog Kavkaza i oko Astrahana. U Transkavkaskim oblastima psi su masivnije građe, dok su u stepama lakši, viših nogu i često imaju kraću dlaku.
Tip građe: Snažna, gruba s masivnim skeletom i jakom muskulaturom, Dlaka gusta ali elastična.
Nedostaci: Slaba i nežna građa.
Ozbiljni nedostaci: Izrazito slaba i krhka građa.
Indeks veličine: 102-108%.
Nedostaci: Blago odstupanje od naznačene veličine
Ozbiljni nedostaci: Značajna odstupanja od naznačene veličine.
Visina: Za mjužjake ne srne biti manja od 65 cm, za ženke ne manja od 62 cm.
Ozbiljni nedostaci: Kod mužjaka manja visina od 65 cm, a kod ženkimanja od 62 cm.
Karakter: Veoma aktivan, uravnotežen miran. Izražene odbrambene reakcije. Sklonost ka ujedanju i nepoverljivost prema stranim osobama.
Nedostaci: Nedovoljno aktivan, nedovoljno nepoverljiv prema strancima.
Ozbiljni nedostaci: Plašljiv pas, izrazito nezainteresovan.
Polne osobenosti: Izrazite. Mužjaci su jači i masivniji od ženki koje su malo niže i nešto lakše konstitucije.
Nedostaci: Mala odstupanja u odnosu na polne odlike. Ženke sa muškim osobinama.
Ozbiljni nedostaci: Ozbiljna odstupanja od polnih odlika. Mužjaci sa ženskim odlikama. Kriptorhid.
Dlaka: Ravna, gruba dlaka, sa gustom podlakom svetlije boje. Na glavi i prednjim delovima nogu, kraća dlaka koja prianja uz telo.
U odnosu na dužinu dlake razlikujemo tri tipa:
a) Dugodlaki: sa gustom gornjom dlakom. Dugačka dlaka na vratu obrazuje neku vrstu grive, a na zadnjim delovima nogu, visi u pramenovima i obrazuje gaće. Gusto krzno pokriva ceo rep čineći ga debelim i kitnjastim.
b] Kratkodlaki: Pokriven gustom, relativno kratkom dlakom, bez grive, pramenova koji vise, gaća i kitnjastog repa.
ej Srednji tip: duga dlaka ali bez grive, pramenova, gaća i kićanki.
Ozbiljni nedostaci: Mekana, kovrdžava dlaka, bez podlake.
Boja: Delimično siva, s različitim nijansama, obično svetla naginje prema riđoj, riđa, boja slame, crvenkastosmeđa, s pegama i mrljama, tigrasta.
Ozbiljni nedostaci: Crn, crn s riđim mrljama, kestenjast sa različitim kombinacijama.
Glava: Masivna, s širokom lobanjom i izraženim jagodicama. Skoro ravno čelo podeljeno na dve polovine blagom brazdom. Stop nije izražen. Njuška je kraća od dužine lobanje, malo izdužena s jakim i suvim usnama koje dobro prijanjaju. Nosna pečurka je jaka, široka i crna. Kod belih i svetio žutih dozvoljena je braon nosna pečurka.
Nedostaci: Nedovoljno velika i masivna glava. Suviše zaobljeno čelo, nagli ili suviše malo izražen prelaz između čela i njuške. Kratkodlaka njuška ili izdužena, mekane opuštene usne.
Ozbiljni nedostaci: Laka, uska glava sa šiljastom neproporcionalnom njuškom.
Uši: Opuštene, visoko usađene, kratko kupirane.
Nedostaci: Nisko usađene uši, nekupirane.
Oči: Tamne, male, ovalne, duboko usađene.
Nedostaci: Svetle oči, donji kapci i blago opušteni. Navlaka na rožnjači.
Ozbiljni nedostaci: Višebojne oči, opušteni očni kapci.
Zubi: Beli, jaki, dobro razvijeni, zbijeni, bez razmaka. Sekutići u ravni s osnovom. Makazast zagriz.
Nedostaci: Suviše istrošeni zubi u odnosu na godine. Slomljeni zubi koji ne smetaju zagrizu, nedostatak prva dva premolara, ili jednog od prvih ili jednog od drugih premolara. Malo žuti zubi.
Ozbiljni nedostaci: Sitni, retki zubi, nedovoljno razvijeni. Nepravilno usađeni sekutići. Nedostatak jednog sekutića ili jednog očnjaka. Nedostatak jednog od trećih ili jednog od četvrtih premolara ili jednog molara. Jako oštećena gleđ.
Vrat: Snažan, kratak. Usađen prilično nisko pod uglom od 30-40 stepeni u odnosu na liniju leđa.
Nedostaci: Dugačak, slab vrat.
Grudi: Široke, visoke, pomalo povijene. Donja linija grudi u nivou laktova ili niže.
Ozbiljni nedostaci: Spljoštene, uske grudi, nedovoljno razvijene.
Stomak: Umereno uvučen.
Nedostaci: Suviše uzdignut ili opušten stomak.
Greben: Širok, mišićav, veoma uzdignut iznad leđne linije.
Nedostaci: Slabo razvijen greben koji se nedovoljno izdiže iznad leđne linije.
Leđa: Široka, prava, mišićava.
Nedostaci: Mlitava, zasvođena i uska leđa.
Ozbiljni nedostaci: Udubljena leđa ili u velikom luku (sedlasta ili šaranasta).
Sapi: Široke, mišićave, postavljene skoro horizontalno.
Nedostaci: Nedovoljno mišićave sapi ili malo udubljene.
Ozbiljni nedostaci: Uske, kratke sapi.
Rep: Visoko usađen pada na dole, dopire do pete. U obliku srpa ili prstena. Dozvoljen kupiran rep.
Prednje noge: Spreda prave i paralelne. Ugao ramenog zgloba oko 100 stepeni. Prave, jake, duge nadlaktice bez kvrga. Kratko, jako šaplje, postavljeno vertikalno ili pod neznatnim uglom. Dužina prednjih nogu do lakta malo veća od polovine visine do grebena. Indeks visine prednjih nogu 50-54.
Nedostaci: Mala odstupanja u odnosu na ugao ramena, malo kraća ili duža nadlaktica, malo odstupanje laktova, suviše nagnuto šaplje.
Ozbiljni nedostaci: Prava ramena ili suviše zatvoren ugao ramena, izvrnuta ili tanka nadlaktica, izraženo odstupanje laktova, suviše slabo šaplje.
Zadnje noge: Od pozadi pravo i paralelno postavljene, sa strane malo otvoreni u nivou seduma. Noge kratke, potkolenice jake, široke pod malo otvorenim uglom. Cevanica postavljena vertikalno. Vertikala povučena od sedne kvrge treba da prolazi kroz centar potkolenice i cevanice.
Nedostaci: Otpozadi gledano mala odstupanja u odnosu na paralelnost (blago približavanje ili udaljavanje potkolenica) - Noge malo razdvojene ili malo približne, strma butina.
Ozbiljni nedostaci: Izrazita odstupanja u odnosu na paralelnost. Preterano strma butina. Izvijene noge. Izrazita nadgrađenost.
Sape: Velike, ovalne, kompaktne i stisnute.
Nedostaci: Mlitave šape izduženog oblika. Prisustvo zadnjeg nokta.
Ozbiljni nedostaci: Jako razmaknute ili ravne šape.
KAVKASKI OVČAR [FCI No. 328] Originalni naziv rase: KAVKAZSKAIA OVTCHARKA Zemlja porekla: RUSIJA Sekcija: 2 Podsekcija: 22
Kavkaski ovčar je veliki pas,dobre,snažne, skoro grube građe, po prirodi sklon da ujede i nepoverljiv prema strancima. Osobenostima treba dodati izdržljivost, odsustvo bilo kakvih prohteva i prilagodljivost različitim termičkim i klimatskim promenama, što omogućava njihovu primenu u skoro svim oblastima bivšeg Sovjetskog Saveza. Glavne oblasti u kojima su se odomaćili su Savezne Republike Gruzija, Jermenija, Azerbejdžan, autonomne oblasti Kabardino-Balkarija, Dagestan i Kelmička oblast, stepske oblasti severnog Kavkaza i oko Astrahana. U Transkavkaskim oblastima psi su masivnije građe, dok su u stepama lakši, viših nogu i često imaju kraću dlaku.
Tip građe: Snažna, gruba s masivnim skeletom i jakom muskulaturom, Dlaka gusta ali elastična.
Nedostaci: Slaba i nežna građa.
Ozbiljni nedostaci: Izrazito slaba i krhka građa.
Indeks veličine: 102-108%.
Nedostaci: Blago odstupanje od naznačene veličine
Ozbiljni nedostaci: Značajna odstupanja od naznačene veličine.
Visina: Za mjužjake ne srne biti manja od 65 cm, za ženke ne manja od 62 cm.
Ozbiljni nedostaci: Kod mužjaka manja visina od 65 cm, a kod ženkimanja od 62 cm.
Karakter: Veoma aktivan, uravnotežen miran. Izražene odbrambene reakcije. Sklonost ka ujedanju i nepoverljivost prema stranim osobama.
Nedostaci: Nedovoljno aktivan, nedovoljno nepoverljiv prema strancima.
Ozbiljni nedostaci: Plašljiv pas, izrazito nezainteresovan.
Polne osobenosti: Izrazite. Mužjaci su jači i masivniji od ženki koje su malo niže i nešto lakše konstitucije.
Nedostaci: Mala odstupanja u odnosu na polne odlike. Ženke sa muškim osobinama.
Ozbiljni nedostaci: Ozbiljna odstupanja od polnih odlika. Mužjaci sa ženskim odlikama. Kriptorhid.
Dlaka: Ravna, gruba dlaka, sa gustom podlakom svetlije boje. Na glavi i prednjim delovima nogu, kraća dlaka koja prianja uz telo.
U odnosu na dužinu dlake razlikujemo tri tipa:
a) Dugodlaki: sa gustom gornjom dlakom. Dugačka dlaka na vratu obrazuje neku vrstu grive, a na zadnjim delovima nogu, visi u pramenovima i obrazuje gaće. Gusto krzno pokriva ceo rep čineći ga debelim i kitnjastim.
b] Kratkodlaki: Pokriven gustom, relativno kratkom dlakom, bez grive, pramenova koji vise, gaća i kitnjastog repa.
ej Srednji tip: duga dlaka ali bez grive, pramenova, gaća i kićanki.
Ozbiljni nedostaci: Mekana, kovrdžava dlaka, bez podlake.
Boja: Delimično siva, s različitim nijansama, obično svetla naginje prema riđoj, riđa, boja slame, crvenkastosmeđa, s pegama i mrljama, tigrasta.
Ozbiljni nedostaci: Crn, crn s riđim mrljama, kestenjast sa različitim kombinacijama.
Glava: Masivna, s širokom lobanjom i izraženim jagodicama. Skoro ravno čelo podeljeno na dve polovine blagom brazdom. Stop nije izražen. Njuška je kraća od dužine lobanje, malo izdužena s jakim i suvim usnama koje dobro prijanjaju. Nosna pečurka je jaka, široka i crna. Kod belih i svetio žutih dozvoljena je braon nosna pečurka.
Nedostaci: Nedovoljno velika i masivna glava. Suviše zaobljeno čelo, nagli ili suviše malo izražen prelaz između čela i njuške. Kratkodlaka njuška ili izdužena, mekane opuštene usne.
Ozbiljni nedostaci: Laka, uska glava sa šiljastom neproporcionalnom njuškom.
Uši: Opuštene, visoko usađene, kratko kupirane.
Nedostaci: Nisko usađene uši, nekupirane.
Oči: Tamne, male, ovalne, duboko usađene.
Nedostaci: Svetle oči, donji kapci i blago opušteni. Navlaka na rožnjači.
Ozbiljni nedostaci: Višebojne oči, opušteni očni kapci.
Zubi: Beli, jaki, dobro razvijeni, zbijeni, bez razmaka. Sekutići u ravni s osnovom. Makazast zagriz.
Nedostaci: Suviše istrošeni zubi u odnosu na godine. Slomljeni zubi koji ne smetaju zagrizu, nedostatak prva dva premolara, ili jednog od prvih ili jednog od drugih premolara. Malo žuti zubi.
Ozbiljni nedostaci: Sitni, retki zubi, nedovoljno razvijeni. Nepravilno usađeni sekutići. Nedostatak jednog sekutića ili jednog očnjaka. Nedostatak jednog od trećih ili jednog od četvrtih premolara ili jednog molara. Jako oštećena gleđ.
Vrat: Snažan, kratak. Usađen prilično nisko pod uglom od 30-40 stepeni u odnosu na liniju leđa.
Nedostaci: Dugačak, slab vrat.
Grudi: Široke, visoke, pomalo povijene. Donja linija grudi u nivou laktova ili niže.
Ozbiljni nedostaci: Spljoštene, uske grudi, nedovoljno razvijene.
Stomak: Umereno uvučen.
Nedostaci: Suviše uzdignut ili opušten stomak.
Greben: Širok, mišićav, veoma uzdignut iznad leđne linije.
Nedostaci: Slabo razvijen greben koji se nedovoljno izdiže iznad leđne linije.
Leđa: Široka, prava, mišićava.
Nedostaci: Mlitava, zasvođena i uska leđa.
Ozbiljni nedostaci: Udubljena leđa ili u velikom luku (sedlasta ili šaranasta).
Sapi: Široke, mišićave, postavljene skoro horizontalno.
Nedostaci: Nedovoljno mišićave sapi ili malo udubljene.
Ozbiljni nedostaci: Uske, kratke sapi.
Rep: Visoko usađen pada na dole, dopire do pete. U obliku srpa ili prstena. Dozvoljen kupiran rep.
Prednje noge: Spreda prave i paralelne. Ugao ramenog zgloba oko 100 stepeni. Prave, jake, duge nadlaktice bez kvrga. Kratko, jako šaplje, postavljeno vertikalno ili pod neznatnim uglom. Dužina prednjih nogu do lakta malo veća od polovine visine do grebena. Indeks visine prednjih nogu 50-54.
Nedostaci: Mala odstupanja u odnosu na ugao ramena, malo kraća ili duža nadlaktica, malo odstupanje laktova, suviše nagnuto šaplje.
Ozbiljni nedostaci: Prava ramena ili suviše zatvoren ugao ramena, izvrnuta ili tanka nadlaktica, izraženo odstupanje laktova, suviše slabo šaplje.
Zadnje noge: Od pozadi pravo i paralelno postavljene, sa strane malo otvoreni u nivou seduma. Noge kratke, potkolenice jake, široke pod malo otvorenim uglom. Cevanica postavljena vertikalno. Vertikala povučena od sedne kvrge treba da prolazi kroz centar potkolenice i cevanice.
Nedostaci: Otpozadi gledano mala odstupanja u odnosu na paralelnost (blago približavanje ili udaljavanje potkolenica) - Noge malo razdvojene ili malo približne, strma butina.
Ozbiljni nedostaci: Izrazita odstupanja u odnosu na paralelnost. Preterano strma butina. Izvijene noge. Izrazita nadgrađenost.
Sape: Velike, ovalne, kompaktne i stisnute.
Nedostaci: Mlitave šape izduženog oblika. Prisustvo zadnjeg nokta.
Ozbiljni nedostaci: Jako razmaknute ili ravne šape.
Srednjeazijski ovcarSREDNJEAZIJSKI OVCAR
Standard br 335 - Rusija *
Srednjeazijski ovcari su psi iznad srednjih velikih dimenzija, robusne gradje, snazni, odvazni, nepoverljivi prema strancima, sa malim prohtevima, koji su lako prilagodavaju razlicitim klimatskim uslovima. Sve ovo omogucuje njihovu siroku primenu u razlicitim oblastima. Glavne oblasti gde je prodrla ova rasa su centralno azijske republike i krajevi koji ih okruzuju.
Grada: Krupna, sa snaznim skeletom i mocnom muskulaturom. Cesto su mogu sresti psi ove rase skloni mlitavosti. Debela koza sa dobro razvijenim i dovoljno elasticnim potkoznim tkivom, cesto obrazuje nabore na vratu.
Nedostaci: Debljina.
Ozbiljni nedostaci: slaba gradja, rahitis, slaba muskulatura.
Indeks formata: Za muzjake 100-105, a za zenke 102-108.
Nedostaci: Blaga odstupanja u odnosu na propisani format.
Ozbiljni nedostaci: Velika odstupanja.
Visina: Kod muzjaka ne sme biti manja od 65 cm, a kod zenki od 60 cm.
Nedostaci: Visina izmedju 60 i 64 cm za muzjake i 58-60 za zenke.
Karakter: veoma aktivan tip, uravnotezen i miran. Preovladjuje reakcija odbrane u aktivnom obliku.
Nedostaci: Plasljivost.
Ozbiljni nedostaci: Preterana razdrazljivost, plasljivost.
Polne odlike: Dobro naglasene. Muzjaci su snazniji i masivniji od zenki. Polne razlike su jasno naznacene.
Ozbiljni nedostaci: Muzjaci sa zenskim odlikama. Jednostrani ili obostrani kriptorhid.
Dlaka: Gruba, prava dlaka sa dobro razvijenom podlakom. Na glavi i prednjem delu nogu, kratka dlaka lepo polegla uz kozu. Prema duzini dlake razlikuju se:
a) Dugodlaki (7-8 cm) na ledjima i povrsini tela, posebno na usima, vratu, zadnjem delu prednjih i zadnjih nogu i repu,
b) Kratkodlaki (3-5 cm), sa glatkom dlakom.
Ozbiljni nedostaci: Suvise kratka dlaka bez podlake, mekana, talasasta ili kovrdzava
Boja: Bela, crna, boja slame, ridja, mrko-siva, prosarana tackicama.
Glava: Masivna, siroka u predelu lobanje, sa jako razvijenim jagodicama. Ravno celo, jedva izrazen stop. Njuska malo kraca od lobanje, siroka izmedju ociju, skoro bez nagiba u pravcu nosne pecurke. Gledano spreda i odozgore, njuska izgleda pravougaono, dok iz profila izgleda skracena sa debelom gornjom usnom. Pecurka je velika i crna. Kod pasa svetle boje dozvoljena je pecurka mrke boje.
Nedostaci: Mala glava, suvise spustene jagodice, zaobljeno celo, izrazen stop, opustene arkade, skracena ili produzena njuska. Nabrana koza na glavi.
Ozbiljni nedostaci: Uska glava, siljasta i posuvracena njuska.
Usi: Male, opustene, nisko usadjene, trouglastog oblika (kod stenaca ih kratko kupiraju).
Nedostaci: Visoko usadjene, nekupirane usi.
Oci: Tamne, blago razmaknute, okugle, pravo postavljene.
Zubi: Beli, jaki, tesno nalezu. Sekuitici poredjani u istoj liniji. Makazast zagriz.
Nedostaci: Suvise isluzeni zubi u odnosu na godine. Prisustvo slomljenih zuba koji ne doprinose deformaciji zagriza. Nedostatak vise od dva prva predkutnjaka ili nedostatak jednog prvog i jednog drugog predkutnjaka. Zuckasta boja zuba.
Ozbiljni nedostaci: Mali, retki zubi. Nepravilno postavljeni sekutici. Sva odstupanja od normalnog makazastog zagriza. Nedostatak jednog sekutica ili ocnjaka.Nedostatak treceg ili cetvrtog predkutnjaka ili kutnjaka. Zubi sa jako ostecenom gledju.
Vrat: Kratak, misicav, sa linijom ledja obrazuje ugao od oko 30-40 stepeni.
Nedostaci: Izduzen, nedovoljno misicav vrat.
Grudi: Siroke, visoke, sa zaobljenim stranama. Donja linija grudi je na nivou laktova ili niza.
Nedostaci: Spljostene, prilicno nerazvijeno grudi. Koza koja izrazito visi ispod grudi.
Ozbiljni nedostaci: Ravne, uske i nedovoljno razvijene grudi.
Stomak: Blago uzdignut.
Nedostaci: Suvise uzdignut ili uvucen stomak.
Greben: Visok i jasno naglasen, narocito kod muzjaka. Visina grebena za 1-2 cm prelazi visinu sapi.
Nedostaci: Nizak greben koji nedovoljno prelazi liniju leda.
Ledja: Prava, jaka i siroka.
Nedostaci: Mlitava ili zaolbljena ledja.
Ozbiljni nedostaci: Ulegnuta ili grbava ledja.
Krsta: Ktatka, siroka, blago zaobljena.
Nedostaci: Izduzena, ravna ili suvice zaobljena krsta.
Ozbiljni nedostaci: Dugacka, uzana ili ulegnuta krsta.
Sapi: Siroke, mlitave, skoro horizontalne.
Nedostaci: Male kose capi.
Ozbiljni nedostaci: Uske, kratke i jako kose sapi. Suvise visoke sapi.
Rep: Visoko usaden u obliku srpa, opusten doseze do potkolenice. Kratko se kupira.
Nedostaci: Nekupiran rep.
Prednje noge: Gledano spreda pravi i paralelni. Duzina prednjih nogu od zemlje do lakta, malo je veca od polovine visine psa do grebena. Ugao ramenog zgloba oko 100 stepeni. Pravo, dugacko, masivno dosaplje. Kratko i jako saplje.
Nedostaci: Malo odstupanije od ugla ramenog zgloba. Noge blago iskrivljene na unutra
ili na spolja.
Zadnje noge: Paralelno postavljene, malo otvorene, na nivou kolena i potkolenice. Kratke noge.
Nedostaci: Malo odstupanje u paralelizmu zadnjih nogu, blago priblizavanje skocniih zglobova. Nesto otvoreniji ugao.
OzbiIjni nedostaci: lzrazena odstupanja u odnosu na paralelizam nogu. Zaobljene noge. Prejako otvoren ugao.
Sape: (Prednje i zadnje) - Snazne, ovalne, kompaktne.
Nedostaci: Otvorene, izduzene, ravne sape.
Ozbiljni nedostaci: Jako otvorene i ravne sape.
Kretanje: Kratak, tezak kas i galop su najkarakteristicnije vrste kretanja kod ove rase. Kod kasa noge treba da se krecu pravo, sa izvesnim priblizavanjem prednjih prema srednjoj liniji.
Nedostaci: Blaga odstupanja u odnosu na normalan hod.
Ozbiljni nedostaci: Grceviti, sputani pokreti.
Diskvalifikacione mane: Sva odstupanja od pravilnog makazastog zagriza, jednostrani ili obostrani kriptorhid. Zakrzljali testisi. Nedostatak jednog sekutica ili ocnjaka, treceg ili cetvrtog predkntnjaka ili nekog kutnjaka.
N.B. Muzjak treba da ima dva testisa normalnog izgleda, potpuno spustena u skrotum.
Saznajte više: Srednjeazijski ovcar http://slobodni.net/t7390/#ixzz1oNYIQ5Xn
Srednjeazijski ovcarSREDNJEAZIJSKI OVCAR
Standard br 335 - Rusija *
Srednjeazijski ovcari su psi iznad srednjih velikih dimenzija, robusne gradje, snazni, odvazni, nepoverljivi prema strancima, sa malim prohtevima, koji su lako prilagodavaju razlicitim klimatskim uslovima. Sve ovo omogucuje njihovu siroku primenu u razlicitim oblastima. Glavne oblasti gde je prodrla ova rasa su centralno azijske republike i krajevi koji ih okruzuju.
Grada: Krupna, sa snaznim skeletom i mocnom muskulaturom. Cesto su mogu sresti psi ove rase skloni mlitavosti. Debela koza sa dobro razvijenim i dovoljno elasticnim potkoznim tkivom, cesto obrazuje nabore na vratu.
Nedostaci: Debljina.
Ozbiljni nedostaci: slaba gradja, rahitis, slaba muskulatura.
Indeks formata: Za muzjake 100-105, a za zenke 102-108.
Nedostaci: Blaga odstupanja u odnosu na propisani format.
Ozbiljni nedostaci: Velika odstupanja.
Visina: Kod muzjaka ne sme biti manja od 65 cm, a kod zenki od 60 cm.
Nedostaci: Visina izmedju 60 i 64 cm za muzjake i 58-60 za zenke.
Karakter: veoma aktivan tip, uravnotezen i miran. Preovladjuje reakcija odbrane u aktivnom obliku.
Nedostaci: Plasljivost.
Ozbiljni nedostaci: Preterana razdrazljivost, plasljivost.
Polne odlike: Dobro naglasene. Muzjaci su snazniji i masivniji od zenki. Polne razlike su jasno naznacene.
Ozbiljni nedostaci: Muzjaci sa zenskim odlikama. Jednostrani ili obostrani kriptorhid.
Dlaka: Gruba, prava dlaka sa dobro razvijenom podlakom. Na glavi i prednjem delu nogu, kratka dlaka lepo polegla uz kozu. Prema duzini dlake razlikuju se:
a) Dugodlaki (7-8 cm) na ledjima i povrsini tela, posebno na usima, vratu, zadnjem delu prednjih i zadnjih nogu i repu,
b) Kratkodlaki (3-5 cm), sa glatkom dlakom.
Ozbiljni nedostaci: Suvise kratka dlaka bez podlake, mekana, talasasta ili kovrdzava
Boja: Bela, crna, boja slame, ridja, mrko-siva, prosarana tackicama.
Glava: Masivna, siroka u predelu lobanje, sa jako razvijenim jagodicama. Ravno celo, jedva izrazen stop. Njuska malo kraca od lobanje, siroka izmedju ociju, skoro bez nagiba u pravcu nosne pecurke. Gledano spreda i odozgore, njuska izgleda pravougaono, dok iz profila izgleda skracena sa debelom gornjom usnom. Pecurka je velika i crna. Kod pasa svetle boje dozvoljena je pecurka mrke boje.
Nedostaci: Mala glava, suvise spustene jagodice, zaobljeno celo, izrazen stop, opustene arkade, skracena ili produzena njuska. Nabrana koza na glavi.
Ozbiljni nedostaci: Uska glava, siljasta i posuvracena njuska.
Usi: Male, opustene, nisko usadjene, trouglastog oblika (kod stenaca ih kratko kupiraju).
Nedostaci: Visoko usadjene, nekupirane usi.
Oci: Tamne, blago razmaknute, okugle, pravo postavljene.
Zubi: Beli, jaki, tesno nalezu. Sekuitici poredjani u istoj liniji. Makazast zagriz.
Nedostaci: Suvise isluzeni zubi u odnosu na godine. Prisustvo slomljenih zuba koji ne doprinose deformaciji zagriza. Nedostatak vise od dva prva predkutnjaka ili nedostatak jednog prvog i jednog drugog predkutnjaka. Zuckasta boja zuba.
Ozbiljni nedostaci: Mali, retki zubi. Nepravilno postavljeni sekutici. Sva odstupanja od normalnog makazastog zagriza. Nedostatak jednog sekutica ili ocnjaka.Nedostatak treceg ili cetvrtog predkutnjaka ili kutnjaka. Zubi sa jako ostecenom gledju.
Vrat: Kratak, misicav, sa linijom ledja obrazuje ugao od oko 30-40 stepeni.
Nedostaci: Izduzen, nedovoljno misicav vrat.
Grudi: Siroke, visoke, sa zaobljenim stranama. Donja linija grudi je na nivou laktova ili niza.
Nedostaci: Spljostene, prilicno nerazvijeno grudi. Koza koja izrazito visi ispod grudi.
Ozbiljni nedostaci: Ravne, uske i nedovoljno razvijene grudi.
Stomak: Blago uzdignut.
Nedostaci: Suvise uzdignut ili uvucen stomak.
Greben: Visok i jasno naglasen, narocito kod muzjaka. Visina grebena za 1-2 cm prelazi visinu sapi.
Nedostaci: Nizak greben koji nedovoljno prelazi liniju leda.
Ledja: Prava, jaka i siroka.
Nedostaci: Mlitava ili zaolbljena ledja.
Ozbiljni nedostaci: Ulegnuta ili grbava ledja.
Krsta: Ktatka, siroka, blago zaobljena.
Nedostaci: Izduzena, ravna ili suvice zaobljena krsta.
Ozbiljni nedostaci: Dugacka, uzana ili ulegnuta krsta.
Sapi: Siroke, mlitave, skoro horizontalne.
Nedostaci: Male kose capi.
Ozbiljni nedostaci: Uske, kratke i jako kose sapi. Suvise visoke sapi.
Rep: Visoko usaden u obliku srpa, opusten doseze do potkolenice. Kratko se kupira.
Nedostaci: Nekupiran rep.
Prednje noge: Gledano spreda pravi i paralelni. Duzina prednjih nogu od zemlje do lakta, malo je veca od polovine visine psa do grebena. Ugao ramenog zgloba oko 100 stepeni. Pravo, dugacko, masivno dosaplje. Kratko i jako saplje.
Nedostaci: Malo odstupanije od ugla ramenog zgloba. Noge blago iskrivljene na unutra
ili na spolja.
Zadnje noge: Paralelno postavljene, malo otvorene, na nivou kolena i potkolenice. Kratke noge.
Nedostaci: Malo odstupanje u paralelizmu zadnjih nogu, blago priblizavanje skocniih zglobova. Nesto otvoreniji ugao.
OzbiIjni nedostaci: lzrazena odstupanja u odnosu na paralelizam nogu. Zaobljene noge. Prejako otvoren ugao.
Sape: (Prednje i zadnje) - Snazne, ovalne, kompaktne.
Nedostaci: Otvorene, izduzene, ravne sape.
Ozbiljni nedostaci: Jako otvorene i ravne sape.
Kretanje: Kratak, tezak kas i galop su najkarakteristicnije vrste kretanja kod ove rase. Kod kasa noge treba da se krecu pravo, sa izvesnim priblizavanjem prednjih prema srednjoj liniji.
Nedostaci: Blaga odstupanja u odnosu na normalan hod.
Ozbiljni nedostaci: Grceviti, sputani pokreti.
Diskvalifikacione mane: Sva odstupanja od pravilnog makazastog zagriza, jednostrani ili obostrani kriptorhid. Zakrzljali testisi. Nedostatak jednog sekutica ili ocnjaka, treceg ili cetvrtog predkntnjaka ili nekog kutnjaka.
N.B. Muzjak treba da ima dva testisa normalnog izgleda, potpuno spustena u skrotum.
Saznajte više: Srednjeazijski ovcar http://slobodni.net/t7390/#ixzz1oNYIQ5Xn
Standard br 335 - Rusija *
Srednjeazijski ovcari su psi iznad srednjih velikih dimenzija, robusne gradje, snazni, odvazni, nepoverljivi prema strancima, sa malim prohtevima, koji su lako prilagodavaju razlicitim klimatskim uslovima. Sve ovo omogucuje njihovu siroku primenu u razlicitim oblastima. Glavne oblasti gde je prodrla ova rasa su centralno azijske republike i krajevi koji ih okruzuju.
Grada: Krupna, sa snaznim skeletom i mocnom muskulaturom. Cesto su mogu sresti psi ove rase skloni mlitavosti. Debela koza sa dobro razvijenim i dovoljno elasticnim potkoznim tkivom, cesto obrazuje nabore na vratu.
Nedostaci: Debljina.
Ozbiljni nedostaci: slaba gradja, rahitis, slaba muskulatura.
Indeks formata: Za muzjake 100-105, a za zenke 102-108.
Nedostaci: Blaga odstupanja u odnosu na propisani format.
Ozbiljni nedostaci: Velika odstupanja.
Visina: Kod muzjaka ne sme biti manja od 65 cm, a kod zenki od 60 cm.
Nedostaci: Visina izmedju 60 i 64 cm za muzjake i 58-60 za zenke.
Karakter: veoma aktivan tip, uravnotezen i miran. Preovladjuje reakcija odbrane u aktivnom obliku.
Nedostaci: Plasljivost.
Ozbiljni nedostaci: Preterana razdrazljivost, plasljivost.
Polne odlike: Dobro naglasene. Muzjaci su snazniji i masivniji od zenki. Polne razlike su jasno naznacene.
Ozbiljni nedostaci: Muzjaci sa zenskim odlikama. Jednostrani ili obostrani kriptorhid.
Dlaka: Gruba, prava dlaka sa dobro razvijenom podlakom. Na glavi i prednjem delu nogu, kratka dlaka lepo polegla uz kozu. Prema duzini dlake razlikuju se:
a) Dugodlaki (7-8 cm) na ledjima i povrsini tela, posebno na usima, vratu, zadnjem delu prednjih i zadnjih nogu i repu,
b) Kratkodlaki (3-5 cm), sa glatkom dlakom.
Ozbiljni nedostaci: Suvise kratka dlaka bez podlake, mekana, talasasta ili kovrdzava
Boja: Bela, crna, boja slame, ridja, mrko-siva, prosarana tackicama.
Glava: Masivna, siroka u predelu lobanje, sa jako razvijenim jagodicama. Ravno celo, jedva izrazen stop. Njuska malo kraca od lobanje, siroka izmedju ociju, skoro bez nagiba u pravcu nosne pecurke. Gledano spreda i odozgore, njuska izgleda pravougaono, dok iz profila izgleda skracena sa debelom gornjom usnom. Pecurka je velika i crna. Kod pasa svetle boje dozvoljena je pecurka mrke boje.
Nedostaci: Mala glava, suvise spustene jagodice, zaobljeno celo, izrazen stop, opustene arkade, skracena ili produzena njuska. Nabrana koza na glavi.
Ozbiljni nedostaci: Uska glava, siljasta i posuvracena njuska.
Usi: Male, opustene, nisko usadjene, trouglastog oblika (kod stenaca ih kratko kupiraju).
Nedostaci: Visoko usadjene, nekupirane usi.
Oci: Tamne, blago razmaknute, okugle, pravo postavljene.
Zubi: Beli, jaki, tesno nalezu. Sekuitici poredjani u istoj liniji. Makazast zagriz.
Nedostaci: Suvise isluzeni zubi u odnosu na godine. Prisustvo slomljenih zuba koji ne doprinose deformaciji zagriza. Nedostatak vise od dva prva predkutnjaka ili nedostatak jednog prvog i jednog drugog predkutnjaka. Zuckasta boja zuba.
Ozbiljni nedostaci: Mali, retki zubi. Nepravilno postavljeni sekutici. Sva odstupanja od normalnog makazastog zagriza. Nedostatak jednog sekutica ili ocnjaka.Nedostatak treceg ili cetvrtog predkutnjaka ili kutnjaka. Zubi sa jako ostecenom gledju.
Vrat: Kratak, misicav, sa linijom ledja obrazuje ugao od oko 30-40 stepeni.
Nedostaci: Izduzen, nedovoljno misicav vrat.
Grudi: Siroke, visoke, sa zaobljenim stranama. Donja linija grudi je na nivou laktova ili niza.
Nedostaci: Spljostene, prilicno nerazvijeno grudi. Koza koja izrazito visi ispod grudi.
Ozbiljni nedostaci: Ravne, uske i nedovoljno razvijene grudi.
Stomak: Blago uzdignut.
Nedostaci: Suvise uzdignut ili uvucen stomak.
Greben: Visok i jasno naglasen, narocito kod muzjaka. Visina grebena za 1-2 cm prelazi visinu sapi.
Nedostaci: Nizak greben koji nedovoljno prelazi liniju leda.
Ledja: Prava, jaka i siroka.
Nedostaci: Mlitava ili zaolbljena ledja.
Ozbiljni nedostaci: Ulegnuta ili grbava ledja.
Krsta: Ktatka, siroka, blago zaobljena.
Nedostaci: Izduzena, ravna ili suvice zaobljena krsta.
Ozbiljni nedostaci: Dugacka, uzana ili ulegnuta krsta.
Sapi: Siroke, mlitave, skoro horizontalne.
Nedostaci: Male kose capi.
Ozbiljni nedostaci: Uske, kratke i jako kose sapi. Suvise visoke sapi.
Rep: Visoko usaden u obliku srpa, opusten doseze do potkolenice. Kratko se kupira.
Nedostaci: Nekupiran rep.
Prednje noge: Gledano spreda pravi i paralelni. Duzina prednjih nogu od zemlje do lakta, malo je veca od polovine visine psa do grebena. Ugao ramenog zgloba oko 100 stepeni. Pravo, dugacko, masivno dosaplje. Kratko i jako saplje.
Nedostaci: Malo odstupanije od ugla ramenog zgloba. Noge blago iskrivljene na unutra
ili na spolja.
Zadnje noge: Paralelno postavljene, malo otvorene, na nivou kolena i potkolenice. Kratke noge.
Nedostaci: Malo odstupanje u paralelizmu zadnjih nogu, blago priblizavanje skocniih zglobova. Nesto otvoreniji ugao.
OzbiIjni nedostaci: lzrazena odstupanja u odnosu na paralelizam nogu. Zaobljene noge. Prejako otvoren ugao.
Sape: (Prednje i zadnje) - Snazne, ovalne, kompaktne.
Nedostaci: Otvorene, izduzene, ravne sape.
Ozbiljni nedostaci: Jako otvorene i ravne sape.
Kretanje: Kratak, tezak kas i galop su najkarakteristicnije vrste kretanja kod ove rase. Kod kasa noge treba da se krecu pravo, sa izvesnim priblizavanjem prednjih prema srednjoj liniji.
Nedostaci: Blaga odstupanja u odnosu na normalan hod.
Ozbiljni nedostaci: Grceviti, sputani pokreti.
Diskvalifikacione mane: Sva odstupanja od pravilnog makazastog zagriza, jednostrani ili obostrani kriptorhid. Zakrzljali testisi. Nedostatak jednog sekutica ili ocnjaka, treceg ili cetvrtog predkntnjaka ili nekog kutnjaka.
N.B. Muzjak treba da ima dva testisa normalnog izgleda, potpuno spustena u skrotum.
Saznajte više: Srednjeazijski ovcar http://slobodni.net/t7390/#ixzz1oNYIQ5Xn
BERNARDINAC
Bernardinac je rasa koja se prvi puta spominje u 17. veku. Bernardinac se još javlja pod imenima Saint Bernard dog, Sveti psi, Alpski mastiff pas, Bernhardinerand i pas Barry (najpoznatiji bernardinac, poznat po spašavanju 400 ljudskih života). Možda svoju najveću slavu, postigao je prikazivanjem u seriji filmova 'Beethoven'.
Ženke su sitnije i visina im iznosi najmanje 65 cm. Mužjaci su krupniji, imaju veću glavu i njihova visina bi trebala minimalno iznositi 75 cm. Težina je zavisna od veličine i građe tela; minimalno je 60 kg, međutim može iznositi i preko 90 kg.
Po dlaci razlikuju se dva tipa bernandinca: kratkodlaki i dugodlaki. Bele su boje sa "plaštom" boje rđe preko leđa. Bernardinci imaju bele šape, bela prsa i vrh repa koji je izrazito kitnjast.
Ovaj pas po naravi je dobar, poslušan, veran, miran, promišljen. Nadaren je predviđanjem atmosferskih promena. Često se dešava da ne podnosi manje pse, ali je izuzetno pažljiv sa decom. Kao što je poznato, nekad je korišćen za pronalaženje zalutalih alpinista po snežnom prelazu Velikog sv. Bernharda. Danas je gotovo isključivo kućni pas, no ipak nije prikladan za život u stanu. Dlaka bernardinca je duga pa je treba vrlo često češljati češljem širokih zubaca i tvrdom četkom. Bernardinac je hrabar i pouzdan pas kome treba puno prostora i redovno kretanje. Ako i živi u dvorištu, treba duge dnevne šetnje. Nazivaju ga još i "nežnim divom" i nije prikladan za život u gradu.
Ženke pasa su inače mnogo naklonjenije porodici i imaju prisniji odnos sa ljudima, dok je mužjak agresivniji i smeliji. Takođe, veoma je bitno naglasiti da ženke imaju teranje u proseku 2 puta godišnje u trajanju od 3 nedelje, pa samim tim i potencijalno veliki broj štenadi, pa ako ne biste potomke, onda bi sterilizacija bila najbolje rešenje. Sterilizacija ne menja ličnost psa. Za razliku od ženki, mužjaci su cele godine raspoloženi za parenje, samo čekaju mirisne signale koje im šalje ženka koja je u estrusu, pa povedeni tim signalima, mogu pobeći i potući se sa drugim mužjacima.
Pored pažnje i ljubavi koju je neophodno pružiti psu, postoje određena pravila kojih se morate pridržavati prilikom odgajanja psa. Tu prevashodno mislimo na ishranu, redovnu vakcinaciju, čipovanje, čišćenje od parazita , kupanje, fizičku aktivnost i sl.
SRPSKI OBRAMBENI PAS
Srpski odbrambeni pas (S. O. P.) je rasa psa nastala 1991. godine na planini Romaniji. Rasu „srpski odbrambani pas“ je odgojio ukrštanjemNenad Gavrilović, travar sa Romanije.[1] Nenad Gavrilović smatra da je ovu rasu psa odgojio po ugledu na izumrlu rasu „srpski mastif“.
Srpski Odbrambeni Pas (S. O. P.) je rasa nastala na planini Romaniji ukrštanjem vukova, tornjaka, napuljskih mastifa, rotvajlera i američkih stafordskih terijera. Ukrštanja su završena 1991. godine, pa se ta godina uzima kao godina nastanka rase. Tvorac rase je gdin Nenad Gavrilović. Njegova želja i ideja su bile da rekonstruiše veoma staru, izumrlu rasu koja potiče još iz srednjeg veka - „srpskog mastifa“.
Istorija rase:Nenad Gavrilović, travar i odgajivač pasa je od 1981. godine do 1991. godine radio na formiranju pasmine Srpskog odbrambenog psa (SOP-a).Nenad Gavrilović, je tvorac i osnivač rase Srpski odbrambeni pas, koji je svoju rasu i zakonski zaštitio. Nenad Gavrilović je započeo stvaranje rase ukrštanjem vuka sa pastirskim psima tornjacima, koji su prisutni na celom balkanskom poluostrvu. Ti mešanci vuka i tornjaka kasnije su pareni sa rotvajlerom. Druga linija ovog odgoja išla je tako što su vukovi pareni sa napuljskim mastifom. Ti mešanci su kasnije pareni sa mešancima iz kombinacije "vuk-tornjak-rotvajler". Psi iz kombinacije "vuk-napuljski mastif" bili su veoma oštri i veoma agresivni kako za životinje tako i za ljude. Važno je napomenuti da su uvek rađene duple kombinacije: otac vuk, majka tornjak, ali i otac tornjak, majka vuk. Kasnije je u odgoj ubačen američki staford terijer, i te četiri rase pasa (tornjak, rotvajler, napuljski mastif i američki staford terijer), sa vukom, su genetska osnova za ovu rasu. Nenad Gavrilović za svoju rasu SOP izdaje svoj privatni rodovnik - pedigre.
[uredi]Osobine[uredi]BojaS. O. P. se javlja u više boja: crni, crno tigrasti, sivi, sivo tigrasti, žuti, medeni, tigrasti. Beline su dozvoljene do 30%. Plašt psa ne sme biti sa belinama, najpoželjnije je da bude jednobojan.
KarakterPotpuno je odan vlasniku i ukućanima, zaštitnik porodice, privržen, poslušan i pouzdan, fantastičan za dresuru, nepoverljiv prema strancima i veoma dobar prema deci.
[uredi]Životni vek i zdravljeSOP je dugoživeća rasa psa, živi oko 18-20 godina. Takođe je i veoma zdrava rasa, otporna na hladnoću, bolesti i bol. Nema poznatih naslednih bolesti za ovu rasu.
Spoljašnjost- Opšti izgled: Srpski Odbrambeni Pas je snažan pas, ni zdepast ni lak, krupne pojave, snažnih kostiju. To je visoko upotrebljiv pas. Srpski odbrambeni pas je izdržljiv pas kome ne smetaju atmosferske prilike. Veoma su hrabri i inteligentni.
- Karakter: Srpski Odbrambeni Pas je nenadmašan čuvar lica i imovine ali i dobar porodični pas. Izuzetno je snažan i veoma inteligentan. Narav mu je stabilna.
- Glava: Snažna, široka između ušiju, sa solidnim stopom ni previše ni premalo izraženim. Njuška je umereno duga, veoma snažna i jaka i ne sme biti špicasta.
Čeljusti su izuzetno jake. Nosna pečurka je crna sa srazmerno velikim otvorima. Usne mesnate, ali ne previše opuštene.
- Zubalo: Veoma snažno, jako, sa velikim zdravim zubima. Najpoželjnije je makazasto zubalo.
- Oči: Srednje velike, tamnije boje, ali i nešto svetlije oko ukoliko je u skladu sa bojom dlake.
- Uši: Viseće, trouglaste, srednje veličine, dobro priležu uz glavu.
- Vrat: Umereno dug, veoma mišićav i snažan.
- Leđa: Ravna, prava, nešto duža od visine psa, veoma snažna i jaka.
- Grudni koš: Širok i dubok, sa dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima. Grudni koš mora biti prostran.
- Prednje noge: Prave i nisu usko postavljene, kosti nogu veoma snažne.
- Šape: Okrugle, umereno velike, dobro zatvorene.
- Zadnje noge: Gledano otpozadi, zadnje noge su prave i nisu usko postavljene. Butine su veoma snažne i jake.
- Dlaka: Veoma gusta i štiti psa od svih atmosferskih prilika, umerene dužine, poddlaka ne bi smela da izlazi kroz pokrovnu dlaku.
- Sapi: Srednje dužine, nisu suviše oborene.
- Stomak: Stomak se ne ističe, zatvara donju liniju psa. Okrugli i viseći stomaci su znak nepravilne ishrane.
- Veličina: Veličina grebena mužjaka je od 65cm do 75cm, a ženke od 60cm do 70cm.
- Lakat: Lakat je slobodan, nije priklješten a ni previše odmaknut. Treba da je pokretan i da omogući izdašan i dug korak.
- Težina: Mužjaci od 55kg do 70kg, ženke od 50kg do 65kg.
- Slabine: Slabine su prave, snažne i mišićave.
- Mane: Hrtasti psi, lagani, bez snage, glava nedovoljno snažna, špicasta njuška, podgrizajuće i predgrizajuće zubalo, očnjaci koji udaraju u desni, uspravne uši, slaba mišićavost, prekratak vrat, uske grudi, ulegnuta leđa, zaperci na nogama, više od 30 % bele boje, belina na leđima, preduga i prekratka dlaka, strašljivost, čakaraste oči.
ROTVAJLER
ISTORIJAT
Rotvajler se smatra jednom od najstarijih rasa. Njegovi koreni vode sve do vremena Starog Rima
kada su preci ovih pasa bili korišćeni kao govedarski psi i cuvari za vreme prelaska rimskih legija
preko alpskih venaca. Dalju selekciju ova pasmina je dozivela u nemačkom gradu Rotvajlu po kome
je i dobila ime a gde je bio poznat i kao "mesarski pas". Početkom dvadestog stoleća, naglo je porasla
potraznja pasa za policijske potrebe. Rotvajler se uspešno pokazao prikladnim za ovu vrstu posla tako
da je zvanično priznat kao policijski pas još daleke 1910. godine. Danas rotvajler uziva veliku
popularnost širom sveta. Rotvajler je pas srednjeg do velikog rasta. Ni pretezak, niti lagan. Nije
visok na nogama ali ne i trapav. Kompaktne i snazne građe, daje sliku psa velike snage, sposobnosti i
izdrzljivosti. Hrabar i veran.
Odaje veliko samopouzdanje i stabilnost. Dobar odbrambeni pas koji je uvek na oprezu.
Rotvajler se lako prilagodjava zivotu u stanu ukoliko mu se obezbedi dovoljno prostora i vremena za
istrčavnje. Svoju grubu igru će lako ublaziti i prilagoditi u prisustvu dece. Rotvajler je po prirodi
čuvar i nije mu potreban nikakav trening za razvoj ove osobine.
Rotvajler je pas koji na prvi pogled odaje utisak inteligencije i odlučnosti. Vrlo brzo reaguje iako
izgleda kao veliki i trom pas. Ovaj sluzbeni pas je idealan za obavljanje čuvarske sluzbe ali u tom
slučaju treba mu znalačka i čvrsta ruka da bi postao stabilan i ne bi preuzeo ulogu vodje čopora. To
ne podrazumeva nikakvu grubost prema psu, vec upornu vezbu i stabilnu narav njegovog vlasnika.
Veliku ulogu u oblikovanju stabilnog psa, sa svim njegovim pozitivnim osobinama igra socijalizacija
i odnos prema psu u najmladjim danima. To znaci da obuku mozemo početi vec posle nekoliko dana
posle preuzimanja steneta, da psa treba dovoditi u najrazličitije situacije, da ga i drugi ljudi trebaju
držati u naručju i komunicirati s njim, kako bi od najmlađih dana navikao na razne ljude i situacije.
Kontakti sa drugim psima su isto od velikog znacaja da pas ne bi postao plašljiv i agresivan.
Zaključujemo dakle, da rotvajleru treba prići uvek sa samopouzdanjem i autoritetom. Kod jedne
dobro vaspitane odrasne jedinke doći do izražaja lepota karaktera i privrženost porodici u kojoj živi.
Kad govorimo o karakteru i ponašanju rotvajlera, svakako da će na njih uticati s jedne strane
genetsko nasleđe, a sa druge strane stečeno ponašanje. Genetsko nasleđe je ono što pas ima zapisano
u svojim genima zbog čega je vrlo bitna uzgojna selekcija, a stečeno ponašanje čine iskustva iz života
psa, pa je uloga vlasnika ovde od neprocenjivog značaja.
1Nikada ne treba izgubiti iz vida da je to službena rasa koja je zapravo jedino ispunjena kada obavlja
određene poslušnosti i radnje. Zato možete vrlo lako da ga naučite pravilima ponašanja koja kad
jednom prihvati – primenjuje doživotno. Budući da je ovo jedna od najpopularnijih rasa na svetu, bilo
je tesko očuvati prave, izvorne vrednosti ovog psa, kako njegov karakter, tako i njegova fizička
obeležja. Znamo da je tu veliku ulogu odigrao ADRK. Veoma se obraća pažnja na kukove koji
moraju biti zdravi bez displazije, sve vise i na pigmentaciju sluzokože, nove smernice su i kratka i
snazna ledja, ali samim tim dobra uglovanost prednjih i zadnjih nogu ... Kada pogledamo psa prvo što
nam pada u oči jeste glava. Ona mora biti u srazmeri sa telom ni preteška, ni prelaka u odnosu na
telesnu građu.
Glava (i opste kompletna telesna građa) se razlikuje kod mužjaka i ženke, samo po ženstvenosti, a ne
i po formi. Glavu ne treba posmatrati odvojeno od tela i karaktera psa, pa ona treba da odaje utisak
jedno inteligentnog, simpatičnog i prijateljskog psa. Zubalo je kompletno, makazasto, a vilica veoma
snazna. Vrat je umereno dug, ali takodje veoma snazan. Ledja kod rotvajlera moraju biti prava,
snazna i jaka sa kratkim slabinskim delom koji je pri tom dubok i snazan.
OPSTI IZGLED
Rotvajler je srednje veliki - veliki snazan pas, ni zdepast, ni lak, ni visokih nogu, ni hrtast. Njegova u
pravilnim odnosima stojeca zbijena i snazna figura pokazuje veliku snagu, okretnost i izdrzljivost.
PROPORCIJE
Duzina tela merena od grudne kosti do sedne kvrge, treba najvise do 15% da prevazilazi visinu
grebena.
KARAKTER
Od prijateljske i mirne osnove, ljubitelj dece, on je veoma veran, poslusan, vodljiv i radostan pri
radu. Njegova pojava odaje samopostojanost, njegovo drzanje je samouvereno, cvrstih nerava,
neustrasivo reaguje sa visokom paznjom prema okolini.
2GLAVA, LOBANJA
Srednje duzine, siroka izmedju usiju u celnoj liniji, gledano sa svih strana umereno zasvodjena.
Potiljna kost dobro razvijena bez jakog isticanja.
STOP
Izrazen.
NOS
Nosnik prav sa sirokim korenom. Nosna pecurka dobro oformljena, vise siroka nego okrugla, sa
srazmerno velikim otvorima. Uvek crne boje.
USNE
Crne, cvrsto prilezuce, zatvoren ugao usana, zubno meso po mogucnosti tamno.
VILICE
Snazne, siroka gornja i donja vilica.
OBRAZI
Jagodicna kost izrazena.
3ZUBALO
Jako i potpuno. Gornji sekutici makazasto prelaze preko onih iz donje vilice.
OCI
Srednje velicine, bademaste, smedje do crne boje, sa dobro prilezucim kapcima.
USI
Srednje velicine, visece, trouglaste, daleko jedno od drugog postavljene. Visoko usadjene, prosirujuci
prividno gornji deo glave prema napred. Usi dobro prilezu uz glavu.
VRAT
Snazan, umereno dug, dobro misicav, sa lako zaobljenom gornjom linijom, suv, bez fanona ili
opustene koze.
4TELO, LEDJA
Prava, snazna, krsna. Krsta kratka, snazna i duboka.
SAPI
Siroke srednje duzine, blago zaobljene, ni prave a ipak ni jako strme.
GRUDNI KOS
Prostran, sirok i dubok, sa dobro razvijenim pretprsjem i dobro zaobljenim rebrima.
TRBUH
Slabine nisu podignute.
REP
Nekada se kupirao kratko ostavljajući se 1 ili 2 leđna pršljena a danas se ne kupira.
5EKSTREMITETI - PREDNJE NOGE
Prednje noge su gledano od napred prave i nisu usko postavljene. Podlaktica je gledano sa strane
ravna, ugao lopatice prema horizontali je oko 45%.
LOPATICA
Dobro postavljena.
NADLAKTICA
Dobro prileze uz telo.
PODLAKTICA
Snazna i misicava.
DOSAPLJE
Lako opruzeno, snazno, ne strmo.
ŠAPE
Okrugle, dobro zatvorene i zaobljene. Tabani tvrdi, nokti kratki, crni i jaki.
ZADNJE NOGE
Gledano odpozadi zadnje noge su prave, nisko usko postavljene. U slobodnom stavu butna kost sa
karlicom, butna kost sa potkolenicom i potkolenica sa dosapljem grade tupi ugao.
BUTINA
Umereno duga i siroka, snazna i misicava.
POTKOLENICA
Duga, snazna i siroka misicava. Snazan prelaz u cvrst skocni zglob, koji je dobro uglovan, nije strm.
ŠAPE
Nešto duze od prednjih, isto tako dobro zatvorene, zaobljene, sa snaznim prstima, bez zaperaka.
6KRETANJE
Rotvajler je kasac, ledja ostaju cvrsta i relativno mirna. Kretanje je harmonicno, sigurno, puno snage
i slobodno uz dobar korak.
KOŽA
Svuda je napeta. Kod visoke paznje, koza moЕѕe na celu praviti lake nabore.
DLAKA
Sastoji se od pokrovne dlake i podlake. Pokrovna dlaka je ostra, srednje duzine, gruba, gusta, cvrsto
prilezuća. Podlaka ne sme da izlazi kroz pokrovnu dlaku. Na zadnjim nogama dlaka je nesto duza.
BOJE
Crna sa dobro ogranicenim oznakama crveno-braon obojeni obrazi. Njuska, donja strana vrata, prsa,
noge kao i iznad ociju i ispod repa.
7VISINA GREBENA MUŽIJAKA
61 - 68 cm
61 - 62 cm - mali
63 - 64 cm - srednje veliki
65 - 66 cm - poželjna visina
67 - 68 cm - veliki
Masa: 50 kg
VISINA GREBENA ŽENKE
56 - 63 cm
56 - 57 cm - mala
58 - 59 cm - srednje velika
60 - 61 cm - poželjna visina
62 - 63 cm - vrlo velika.
Masa: 42 kg
MANE
-OPSTI IZGLED
Lagan, hrtast, visokonog, slabe kosti i misici.
-GLAVA
Glava lovackog psa, uska, laka, kratka, duga, zdepasta, ravno celo.
-NJUSKA
Duga ili spicasta vilica, ovnujska ili rascepljen nos, oboren ili ulegao nosnik, svetla ili tackasta nosna
pecurka.
-USNE
Otvorene, roze boje ili flekave, otvoren ugao usana.
-VILICE
Uska donja vilica.
-OBRAZI
Jako izrazeni.
8-ZUBALO
Kljestasto.
-USI
Lose usadjene, teske, duge, mlitave, unazad preklopljene, kao i odstojece, nesimetricno nošene.
-OČI
Svetle, otvorene, duboko usadjene, buljave, kao i okrugle.
-VRAT
Dug, tanak, slabo misicav, fanon, podgusnjak.
-TELO
Dugo, kratko, usko.
-GRUDNI KOS
Ravna rebra, bacvaste grudi, uske grudi.
-LEDJA
Duga, slaba, ulegnuta, saranasta.
9-SAPI
Strme, prekratke, isuvise ravne ili preduge.
-REP
Visoko ili nisko usadjen.
-PREDNJE NOGE
Uske ili ako nisu prave. Strme plecke, suvise tesni ili slabo povezani laktovi. Preduga, prekratka ili
strma nadlaktica. Meko ili strmo dosaplje. Rasirene sape, ravni ili suvise zbijeni prsti, zakrzljali prsti,
svetli nokti.
-ZADNJE NOGE
Ravne butine, uske pete, kravlji ili bacvast stav. Usko ili predaleko uglovani zglobovi. Zaperci.
-KOŽA
Naborana koža na glavi.
-DLAKA
Mekana, prekratka ili preduga, talasasta. Nedostatak podlake.
-BOJA
Neodredjene boje, nejasno ogranicene i neciste oznake.
DISKVALIFIKACIONE MANE
-DRZANJE
Strasljivost, nedruzeljubivost, malodusnost, strah od pucnja, nepoverljivost, nervoza jedinke,
zenstvenost muzjaka i obrnuto.
-OCI
Ektropijum, entropijum, zute oci, raznobojne oci.
-ZUBALO
Predgrizac, podgrizac i nedostatak zuba.
10
-DLAKA
Izrazena dugodlakost ili valovitost.
-BOJA
Psi koji nemaju propisanu boju, bele fleke.
-TESTISI
Monorhid ili kriptorhid. Oba testisa moraju biti normalno razvijena i spustena u skrotum.
AMERIČKI STAFFORD TERIJER
Američki stafordski terijer, pasmina pasa nastala križanjem bulldoga i terijera.
Američki stafford terijer je snažan pas pun energije. Nastao je početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji križanjem bulldoga i terijera kako bi se dobio manji, snažan i okretan pas. Tako dobiveni psi koristili su se za tada vrlo popularne borbe pasa a bili su poznati pod imenom "Bull and Terrier" ili "Half and half". Svi oblici borbe pasa zabranjeni su 1835. godine, ali su se u nekim krugovima i dalje održavali u tajnosti. Čak i tada, u toj ranoj fazi ljudi su prepoznali njihove glavne karakteristike: stabilnost, pouzdanost, hrabrost, ljubav prema djeci i obitelji.
Kolonizacijom Amerike ljudi su poveli i svoje četveronožne ljubimce, pa se tako ovaj pas brzo proširio novim kontinentom. Oko 1870. godine "Bull and Terrier" počinje se koristiti drugo ime - "Pit Bull Terier".
Grupa lovaca u SAD-u je 1898. g. osnovala registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Prva pasmina koja je ušla u taj registar bio je Pit Bull Terrier. Zbog naglaska na autohtonost pasmine u ime su dodali još i "American"
Početkom 19. stoljeća ljudi su otkrili da su ovi psi veći od svojih rođaka u Engleskoj, te je bio nezamjenjiv u čuvanju imanja, uključujući sukobe sa vukovima,kojotima i drugim velikim grabežljivcima. Potom su se se u uzgoju izdvajali psi koji su bili veći, imali viša ramena i jači prsni koš kako bi još bolje obavljali dužnost čuvara.
U Prvom svjetskom ratu, pas po imenu Stubby dobio je čin narednika u vojsci SAD-a time što je čuvao zarobljenog njemačkog špijuna dok nisu stigle američke trupe. Također je spasio mnoge živote oglašavajući opasnost od napada bojnim otrovima. Još jedan pas koji je stekao slavu bio je "Lucenay Pete" koji je glumio u staroj komediji "Our gang". Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalištu. Malo ljudi zna da smiješan prsten oko njegovog oka nije bio nacrtan.
Oni koji su voljeli ovu pasminu zalagali su se da se službeno prizna, i konačno je 1936. godine američki kinološki savez priznao ovu pasminu kao American Staffordshire Terrier. Kasnije se proširila po cijelom svijetu i bila priznata kao takva. Prvi Stafordski terijer koji je registriran u američki kinološki savez bila je kuja Wheeler's Black Dinah 1936. god. 1937. godine Maher's Captain D postao je prvi zabilježeni šampion Stafordskih terijera u Americi.
Kako je vrijeme prolazilo postale su očite razlike između američkog i britanskog stafforda. Američki uzgajivači razvili su težeg i većeg psa od onog u Velikoj Britaniji pa više nije bilo praktieno svrstavati ih pod istu pasminu, te su 1972. god. Američki Staffordshire terijera razdvojili od Staffordshire Bull terijera.
Evolucija imena [uredi]- Pit Bull Terrier - druga polovica 19. stoljeća
- American Pit Bull Terrier - 1898. godine
- Staffordshire Terrier - 1936. godine
- American Staffordshire Terrier - 1972. godine
Karakteristike pasmine [uredi]Američki stafordski terijerAmerički Staffordshire Terrier je pas za širok spektar ljudi. Što god tražili od njega, on će to i pružiti. On je lijep pas pun snage, neustrašiv i odlučan, a istovremeno inteligentan, nježan, drag i odan. Brojne su odlike Američkog Stafford terijera, što mogu potvrditi svi koji su ga ikad imali. Staffordi su općenito dobrog zdravlja i uz dobru njegu njegova životna dob može biti od 12 do 16 godina.
On je prvenstveno obiteljski pas, najsretniji su kad su među ljudima koji ga vole i koje on voli i čini sve da usreći svog gospodara, te time čini iznimnog kućnog psa koji je tih, miran i poslušan. Dobro se snalaze i po gradovima, stan koji čuva Stafford sigurniji je od tvrđave. Kratka dlaka traži vrlo malo njege i lako ju je odravati čistom.
Međutim, Stafford nikad ne odoljeva zovu drugih pasa, te ga treba držati u ograđenim prostorima. Isto tako, nikad ga se ne smijevoditi bez povodnika, niti samostalne izlaske izvan dvorišta ili stana jer će zasigurno upasti u neku nevolju.
Američki starfordski terijerPostoje brojne priče gdje je stafford spasio dijete od nesreće, opasnosti, požara ili napada drugog psa. Borit će se na život ili smrt kako bi obranio člana svoje obitelji. Stafford će se sa djecom igrati satima i satima, ne pokazujući umor ili dosadu. Budući da je ovaj pas tih i ne laje često Stafford je izuzetan čuvar. Saznanje da je Stafford u blizini zasigurno će odbiti lopove i ljude sa zlim namjerama. Neki uzgajivači u Americi uključili su se u program terapije bolesne djece, ili djece sa posebnim potrebama, i postigli su više nego zadovoljavajuće rezultate.
Iako izgledaju grubo i opasno ovi su psi djeca u duši, uživajući u svom domu, maženju i druženju s ljudima. Dobro se slažu i sa drugim životinjama ako se socijaliziraju u ranoj dobi.
Tragično je što su Stafford terijeri i njima slični psi često izvrgnuti lošem publicitetu. Tome su pridonjeli neodgovorni i zli pojedinci koji nisu dorasli ovakvom psu, koji su psa naučili da bude agresivan čak i prema ljudima, a da ne govorimo koliko je pasa završilo u nelegalnim borbama završavajući tragično, sve to da bi ugodili svom vlasniku. Bitno je znati da se pas ne rađa agresivan i zao, već se tomu uči. U rukama nepouzdanih i neodgovornih ljudi ovaj pas može biti opasna prijetnja kao i svaki pas.
Stafford mora imati čvrstu ruku vlasnika, mora se već u ranoj dobi socijalizirati sa ljudima i drugim psima, a svakako ne bi bilo loše uključiti ga u obuku poslušnosti.
Ovaj pas ne preporuča se ljudima koji ać mu popustiti u svakom trenutku ili onima koji neće posvetiti dovoljno vremena svom psu. Pas koji je danima zatvoren ili vezan bez ikakve pažnje zasigurno će s vremenom pokazati neposlušnost a često i agresivnost.
NJEMAČKI LOVNI TERIJER
NJEMAČKI LOVNI TERIJER (Deutscher Jagdte
Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Nakon Prvog svjetskog rata skupina aktivnih lovaca odvojila se od brojčano jakog Foksterijer kluba s ciljem da izgrade uzgoj koji bi se orijentirao isključivo na lovačko-radne rezultate. Tako su iskusni lovci i kinolozi Rudolf Frieß, Walter Zangenberg i Carl-Erich Grünewald odlučili uzgojiti crno-crvenog lovačkog psa za rad pod zemljom.
Njihovim nastojanjima pomogao je slučaj. Naime, direktor zoološkog vrta Lutz Heck/Hagenbeck poklono je Walteru Zangenbergu četiri crno-crvena terijera, koji su navodno potjecali od čistokrvih linija foksterijera. S tim psima utemeljen je uzgoj njemačkog lovnog terijera. U to vrijeme utemeljiteljima pasmine pridružio se dr. Herbert Lackner. Zajednički su spretnim križanjem sa staroengleskim oštrodlakim praterijerom kao i velškim terijerom nakon dugogodišnjih intenzivnih uzgojnih napora uspjeli učvrstiti izgled ove pasmine. Istovremeno su posvećivali veliku pažnju tome da uzgoje svestranog, oštrog i sljedoglasnog psa koji voli raditi u vodi, koji posjeduje izražen lovački instinkt i kojeg je lako dresirati. 1926. je osnovan Klub njemačkih lovnih terijera (Deutscher Jagterrier- Club e.V. ) . Uzgajivači njemačkog lovnog terijera nastavljaju posvećivati izuzetnu pažnju lovačkoj uporabljivosti, čvrstini karaktera, hrabrosti i srčanosti tog lovačkog psa.
Temperament: Hrabar i oštar, sklon radu i izdržljiv, vitalan i temperamentan, pouzdan, druželjubiv, lako ga je dresirati, nije plašljiv ni agresivan.
Opis: Malen, obično crno-crven, zbijeni lovački radni pas dobrih proprocija.
Važne proporcije: Odnos opseg prsa / visina na grebenu: Opseg prsa je za 10 d 12 cm veći od visine na grebenu. Duljina tijela / visina na grebenu: Tijelo je neznatno duže od visine na grebenu. Dubina prsa / Visina na grebenu: Oko 55 - 60 % visine na grebenu.
Koža: Debela, tijesno priljubljena, bez nabora.
Dlaka: Ravna, gusta, tvrda oštra dlaka ili gruba glatka dlaka.
Boja: Boja je crna, tamnosmeđa ili crno-siva s crveno-žutim, jasno ograničenim, čistim oznakama na obrvama, gubici i prsima, nogama i anusu. Svijetla i tamna maska su jednako dozvoljene, male bijele oznake na prsima i prstima se toleriraju.
Veličina i težina:
Visina na grebenu:
Mužjaci: 33 do 40 cm | Ženke: 33 do 40 cm
Poželjna radna težina:Mužjaci: 9 do 10 kg | Ženke: 7,5 do 8,5 kg
LABRADOR RETRIVER
Labrador retriver (skraćeno samo "Labrador") jedna je od nekoliko podvrsta pasmine retrivera.
Izgled Labrador retriveri su snažni psi, srednje atletske građe, posebno jakog repa. Ženke teže oko 25 - 32 kg, a mužjaci oko 35 - 38 kg. Dlaka im je kratka i glatka, može biti u crnoj, žutoj ili smeđoj boji.
Postoje dvije vrste labradora, engleski i američki, no male su razlike. Engleski su manji, kraći psi, s većim glavama, dok su američki veći. Postoji još iaustralska podvrsta, koja je manje poznata.
Dlaka im je kraća, što zavisi o vrsti labradora. Imaju specifične uši koje se preklapaju prema dolje i najčešće su tamnije boje od same dlake (posebno kod ženki).
Osobine Labradori su privrženi i mirni psi. Jako su inteligentni, odani i živahni. Obožavaju se igrati, kao i plivati. Odlično se slažu s djecom. Žude za pažnjom i potreban im je osjećaj pripadnosti obitelji. Prijateljske su prirode, nikada sa znacima agresivnosti ili jasne plašljivosti.
Zbog svog iznimno dobrog njuha, ovi se psi često koriste za lov, policijske potrebe (droga), a zbog mirne naravi služe kao vodiči slijepim osobama. Obožavaju se igrati i brzo uče, što im je u odabiru "zanimanja" veliki plus.
Iako izvana izgledaju snažno i opasno, jako su željni igre. Osnovni razlog labradora kao kućnog ljubimca leži u njegovom karakteru: dobroćudan, prijateljski raspoložen, odan i potpuno pouzdan sa djecom, ali ne i toliko miran da se ne bi branio onda kada je na to primoran.
Danas su labradori najpopularniji psi na svijetu, daleko brojniji od svih ostalih vrsta - 2004. godina je bila petnaesta zaredom u kojoj su labradori bili na prvom mjestu Društva kinologa sa 146.692 registriranih pasa. Ne vole dugo ostajati sami, a nekad znaju biti jako tvrdoglavi i teški za dresuru, no broj takvih slučajeva je zanemariv. Obično se dobro slaže s drugim psima, ako su pravilno odgojeni.
NEMAČKI BOKSER
Nemački bokser je nastao ukrštanjem bulenbeisera i starog engleskog buldoga, sredinom 19. veka u Nemačkoj. Bokser je danas popularna rasa u celom svetu, pa i kod nas.[1] Službeni pas sa dva verijeteta (tigrasti i žuti), karakteristične glave i gubice, atletskog korpusa, borben, hrabar i temperamentan, ali i izuzetno dobrog karaktera, naročito prema ukućanima i posebno privržen deci, nemački bokser definitivno se uvukao u srca mnogim kinolozima, tzv. bokserašima.
NastanakNastanak nemačkog boksera vezuje se za sredinu 19. veka. Ukrštanjem tadašnjih pasa, bulenbeisera i starog engleskog buldoga, koji je bio viši i okretniji od današnjeg, kao i daljom selekcijom, dobijen je - bokser. Zapravo, bulenbeiseri su bili veliki molosoidni psi, ogromne snage, velike srčanosti i izuzetno široke i jake čeljusti. Korišćeni su u lovu na medvede i divlje svinje tako što bi divljač hvatali i držali sve dok lovac ne bi stigao i dokrajčio je. Međutim, sa usavršavanjem vatrenog oružja potreba za takvim psima vremenom je opadala i bulenbeiseri su izumirali u svom prvobitnom obliku.
Uporedo, dakle sa nestankom bulenbeisera sa svetske kinološke scene prošlog veka, u Nemačkoj se stvara pas koji je manje krvoločan, lakši za rad i druželjubiviji, stvara se selekcijom - nemački bokser. Zvanično, rasa je utemeljena 1895. godine jer je tada Bokser klub iz Minhena promovisao rasu i doneo standard iste. Znači, današnji bokser je stvoren pre oko 150 godina, a zvanično je priznat pre više od 110 godina. Pojedini poznavaoci pasa tvrde da je nemački bokser je savršenstvo linija i oblika. Počevši od tela jednog atlete do prelepe izražajne glave sa koje se, u svakom trenutku, može „pročitati“ njegovo raspoloženje, gotovo kao i sa ljudskog lica.
Linija i oblikNemački bokser je srednje veliki pas. Mužjak boksera je visok u grebenu 57-63 centimetara i težak je između 30 i 35 kilograma. Ženke su manje i lakše: u grebenu one su visoke 53-59 centimetara, a teške su 25-30 kilograma.
Glava treba da ima relativno uzanu lobanju sa jakim čeonim prelazom (stopom), a odnos čela i nosnika treba da je u srazmeri dva prema jedan. Kod nemačkog boksera poželjno je da gubica bude puna i dobro izražena u sve tri dimenzije. Pas je predgrizač, što znači da mu je donja vilica duža od gornje. Međutim, zubi se ne smeju videti kada su psu usta zatvorena. Donja vilica treba da je dobro zaobljena, a sekutićiizmeđu očnjaka u donjoj i gornjoj vilici što šire razmaknuti. Maska oko njuške i očiju treba da je što tamnija.
Kada je reč o ušima, kod onih koje su kupirane, treba da su visoko nasađene i pas ih mora nositi uspravno. Kod nekupiranih ušiju one su preklopljene u bazi i priljubljene uz obraze. Takozvano "ružino uvo" (kao kod buldoga) kod nemačkog boksera predstavlja manu.
Oči nemačkog boksera su krupne i tamne; svetle, sitne i kose oči su kod ove rase mana. Telo boksera treba da je kvadratično (posmatrano u odnosu visina - dužina). To su psi jakog kostura, a grudi dosežu do laktova prednjih nogu. Stomak je pripijen sa lepo zasvođenim rebrima. Telo je, gledano u celini, mišićavo i kompaktno.
Leđa su ravna i čvrsta, dok su ulegnuta ili šaranasta mana. Rep se skraćuje i poželjno je da ga pas nosi uspravno (sada je kupiranje repa i ušiju kod boksera zabranjeno, na žalost mnogih ljubitelja i odgajivača ove rase).
Dlaka je kratka, tvrda, gusta i dobro prileže uz kožu. Dlaka kod boksera može biti od žute do jelenje crvene kod jednobojnih, a od zlatno tigraste do crvenotigraste kod tigrastih pasa. Bokser ne sme imati više od jedne trećine tela pokriveno belinama i to, uglavnom, po grudima i šapama. Dozvoljene su i beline po vratu i bele lise na glavi.
Beli bokseri su nepoželjni u uzgoju i pravi odgajivači te plemenite rase takvu štenad odmah nakon štenjenja podvrgavaju eutanaziji. Strogo se vode i evidencije mužjaka i ženki koji su skloni davanju većeg broja belih štenaca i takvi psi se sklanjaju iz uzgoja.
Nemački bokser traži dosta pokreta i podesan je za ljude koji vole fizičke aktivnosti i duge šetnje u prirodi. Pošto kinolozi tvrde da savršen bokser još ne postoji, oni teže daljem usavršavanju rase, kako u eksterijeru tako i u karakteru. No, ukoliko se i dođe do "idealnog psa", standard će se opet morati menjati pošto napori da se dobije još savršeniji pas, zapravo, nemaju granicu. U svakom slučaju, te napore odgajivača treba pozdraviti jer su oni usmereni pre svega ka poboljšanju rase.
Vrhunski primerciŠto se tiče vrhunskih primeraka nemačkih boksera (ako su pobede na „specijalkama“ merilo, a ne razne lokalne izložbe), treba reći da nemački odgajivači ne vode više glavnu reč u Evropi. Naime, najveće uspehe na specijalkama nemačkih boksera sada postižu odgajivači iz zemalja poput Italije, Belgije, Holandije i Francuske.
U cilju dobijanja što tipičnijeg psa u eksterijeru, karakteru i opštoj upotrebljivosti (službeni pas), uzgajivači iz Nemačke su uveli uzgojni pregled na kojem komisija stručnjaka, koju određuje njihov Bokser klub, daje uzgojne dozvole i kontroliše polaganje ispita u radu. Da bi se napravila što bolja selekcija i izdvojili stvarno izuzetni primerci, uvedena je još strožija selekcija - tzv. korung. Psi koji prođu tu selekciju to moraju da ponove i kroz dve godine što zapravo znači da se prati kakvo potomstvo daju ti psi i ukoliko se ustanovi da daju više od 15 odsto nekompletne štenadi (beli, zečja usna, kriptohridi, monohridi i sl) takvi psi gube korung i sklanjaju se iz uzgoja.
U Nemačkoj titulu godišnjeg pobednika mogu dobiti samo psi iz koring klase. Tako se i dešava da psi iz drugih zemalja, koji samo jednom prođu korung, a koji priznaje i Nemačka, osvajaju titule jer se u tim zemljama jednom dobijeni korung ne gubi, što znači da se tamo, ipak, ne vodi toliko stroga kontrola o procentu škarta koji takvi psi daju. Zato, iako nemački odgajivači trenutno gube na izložbama, oni veoma ozbiljno rade na genetskom unapređenju rase.
BERNSKI PLANINSKI PAS
Bernski planinski pas karakteristike - Bernski planinski pas prehranaBernski planinski pas pripada skupini "gigantskih" pasmina čija je očekivana težina do 40-55 kg. Visina odraslih ženki je 58-66 cm, a mužjaka 64-70 cm. Zemlja njihova podrijetla je Švicarska, gdje su na početku u dolinama i planinama čuvali stada i tjerali goveda, čuvali kuće, nosili teret i vukli saonice s mlijekom.
Zbog svoje dobre naravi i ljepote sve su češći kućni psi. Kako im je porebno dosta kretanja i životnog prostora ovakav pas nikako ne bi trebao živjeti u stanu.
Ovi psi obožavaju biti u pokretu, sposobni su za brzinu i agility. Prirodni radni hod Bernskog planinskog psa je polagani kas. Pružite mu što više mogućnosti za igranje i trčanje bez uzice, ali nikad ga ne forsirajte u tome. Ovo bi ujedno bila i preporuka za svakodnevnu aktivnost Vašeg ljubimca. Pas će sam odrediti količinu aktivnosti koja ga neće iscrpljivati.
Zbog velike tjelesne mase i pojačane fizičke aktivnosti zglobovi ovih pasa izloženi su velikim naporima. Ako su nezaštićeni, vrlo rano u životu trpe oštećenja. Odgovarajuća hrana osigurava izgradnju snažnih zglobova i njihovu zaštitu kasnije u životu.
Da bi se osigurao brzi razvoj koštanog sustava i potreban rast tjelesne mase, štenetu je potrebno dvostruko više energije nego odraslom psu. Hrana za štene u razvoju mora imati visoku energetsku vrijednost i mora osigurati pravilan razvoj koštanog sustava i zglobova.
Izbjegavajte hranjenje psa prženom, začinjenom hranom i hranom koja sadrži konzervanse. Najbolji izbor je hrana za pse i to u dehidriranom obliku, koja pruža optimalan omjer hranjivih tvari (proteina, masti i ugljikohidrata), a ima i ulogu u očuvanju zdravlja zubala ljubimca, jer održava zube zdravima i mehaničkim putem spriječava nakupljanje plaka i smanjuje mogućnost nastanka zubnoga kamenca. Granule u dehidriranoj hrani prilagođene su veličini psa i potiču psa na žvakanje. Uvijek hranite psa u isto vrijeme i nemojte mu ostavljati cijeli dan hranu na raspolaganje.
Amputacija tzv. petog prsta obično se izvodi u ranoj mladosti. "Peti prst" može se naći kao rudiment na prednjim i zadnjim nogama. Ponekad i u formi dvostrukog čaporka. Mnogi psi koji imaju takav čaporak često njime zapinju o razne prepreke u šetnji, raskrvare nokat, a ponekad otkinu i cijeli prst.
ZLATNI RETRIVER
Zlatni retriver je FCI priznata britanska pasmina domaćih pasa.
Podrijetlo i povijest Lord Tweedmouth je 1865. pario žutog labrador retrivera kovrčave dlake s danas izumrlim tweed water španijelom. U razdoblju od 1865. do 1890. lord Tweedmouth je pažljivo dalje uzgajao tu liniju. Križao je još jednog tweed water španijela, dva crna retrivera, jednog irskog setera i jednog krvosljednika boje pijeska. Prvi put ga se uvodi u knjigu uzgoja Kennel Club of England 1903. uz naziv "Flat-Coated retriever".
Britanski Kennel Club 1913. priznaje zlatnog retrivera kao zasebnu pasminu i time postaje udruženje koje vodi knjigu uzgoja te pasmine. Nakon toga, pasmina u Engleskoj i SAD-u brzo postaje vrlo popularna. Početkom 1980-ih pasmina dolazi pojačano na kontinent, da bi 1990-ih doživjela pravu ekspanziju (uz sve negativne usputne pojave). Danas se zlatni retriver ubraja u najomiljenije pasmine, a prema statistici uzgoja koju vode nadležni uzgojni savezi i u najbrojniju rasu u anglosaksonskog i njemačkog govornog područja. Uz to je široko rasprostranjen u zemljama Beneluksa i Skandinavije. No, mogu se sresti i uFrancuskoj, a u zadnje vrijeme u ograničenom broju i u zemljama južnim i istočnim europskim zemljama.
U zadnje vrijeme se opaža, slično kao kod labrador retrivera, podjela pasmine na dva tipa: "show type", najčešće teže građe i punije dlake, nasuprot lakšem i atletskije građenom "radnom" ili "field trial" tipu. S ovim zadnjim, na kontinentu (još?) rijetkim tipom, u Velikoj Britaniji se organiziraju velika takmičenja u donošenju predmeta (aportiranje), tako zvano field-trials.
Veće razlike u vanjskom izgledu pasa pokazuju se i između američkog i europskog tipa, iako su standardi AKCa (American Kennel Club) i britanskog KCa (Kennel Club) dijelom doslovno podudarni.
Opis Retriver pažljivo prati, i maše repomZlatni retriver spada u grupu srednje velikih pasa (do 61 cm, 34 kg). Tijelo je harmonično građeno pri čemu je dužina tijela od prsiju do korijena repa u odnosu prema visini u plećima oko 10:8. Muskulatura mu je snažna i ima dobro razvijene kosti što se odražava u snažnim pokretima. Rebra i prsni koš su duboki i ispupčeni, a trbuh vidno uvučen. Leđa su mu ravna i u području bokova kratka.
Kuja stara 1,5 godinuDlaka zlatnog retrivera može biti glatka ili valovita ali ne kovrčava, zlatne ili boje svijetle bijele kave duža na unutrašnjoj strani prednjih nogu, dolnjem dijelu repa kao i na području grudi i trbuha. Krzno ima gust zaštitni podrast. Lični dio glave izražajno je oblikovan i ima izražen stop. Uši odnosno uške su srednje velike i smještene u visini očiju, a spuštaju se do oko kuta ustiju. Očni kapci, iris, usne i vršni dio nosa su uvijek dobropigmentirani, a zimi je kod velikog broja pasa nos nešto bljeđi. Zlatni retriver ima snažno razvijenu, potpunučeljust oblika škara, što znači da kod zatvorenih čeljusti red gornjih zubi prelazi s vanjske strane preko donjih.
Namjena Zlatni retriver prvobitno je uzgojen za lov. Koristilo ga se za donošenje ubijenih ptica (i iz vode) (engleski: to retrieve = vratiti, donijeti natrag).
Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi kao i naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Njegova takozvana "želja ugoditi" može kod promatrača izazvati utisak da vlasniku čita želje iz očiju.
Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga, da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima kao i - ipak najviše, obiteljski pas. U slučaju kada je obiteljski pas, vrlo je važno da životinja dobije neku obavezu, zadatak koji će ga, u idealnom slučaju, zaposliti i tjelesno i intelektualno. Primjereni su športovi za pse koji su povezani s radom nosa i aportiranjem.
Ako se zadovolji njegova potreba za aktivnošću, zlatni retriver će biti neproblematični kućni pas. Potpuno je neprimjeren za trajno držanje u tijesnom prostoru. Potreban mu je neposredni kontakt s ljudima, i nije primjeren kao pas čuvar i slično. Gotovo da nije moguće naći pasminu (čak niti patuljastim pasminama) koja bi za ove zadatke bila manje primjerena od zlatnog retrivera. Jako odgovaraju kao kućni psi jer su povjerljivi, privrženi i vole djecu.
BRADATI KOLI
Ovaj drevni engleski ovčarski pas prvi put je predstavljen ljubiteljima kinologije 1804.godine . Iz tog vremena potiče slika u ulju,na kojoj su predstavljene osnovne odlike današnje rase.Ovom psu su pripisivali različita imena,ali već tada se mogao razlikovati od bobtejla. Gusta i dugačka dlaka,karakteristična za bradatog kolija ima različitu teksturu od one kod bobtejla,da ne govorimo o telesnim proporcijama.U pogledu njegovog porekla postoje različite hipoteze.Prva povezuje bradatog kolija sa poljskim ovčarskim psom koji je izgleda uvezen u Škotsku početkom XVI veka, prilikom trgovačkih razmena između Poljske i Škotske.
Prema drugoj,predak ovog kolija je – komondor.Teško je zamisliti kako je ovaj stepski pas mogao dospeti u Veliku Britaniju.Mnogo verovatnije zvuči pretpostavka da je nastanku ove rase u XII veku doprineo neki pas tipa pirinejskog ovčara,u vreme kad su engleski kraljevi postali vojvode od Akvitanije i zauzeli oblasti gde su ovi psi imali široku primenu.
U njegovoj zemlji porekla postoje dva tipa bradatog kolija; jedan koji prelazi srednju veličinu,sa veoma grubom,dugom i ravnom dlakom i gustom podlakom; i drugi koji se razvijao u Škotskoj, u severnijim predelima,manji,sa kraćom,gotovo talasastom dlakom i živahnije naravi.Oba tipa su se postepeno mešala i tako je nastao bradati koli u današnjem obliku.
Estetskim izgledom ovog psa počeli su da se bave tek u XIX veku.Skica standarda napisana je 1897.godine,a precizniji opis je objavljen 1907. U „Knjizi o psima“. Prvi klub ove rase osnovan je 1890. U Edinburgu,ali se ubrzo raspao.Drugi je osnovan 1912.god. , a njegovi članovi su se posvetili izradi detaljnog standarda.Tokom prvog svetskog rata svi ovi napori su gotovo potpuno uništeni,čak je postojala opasnost da rasa nestane.
Interesovanje za ove pse obnovljeno je odmah posle rata,ali nedosledna selekcija nije dozvoljavala neki veliki napredak.Tek četrdesetih godina najzad su počeli sa ozbiljnim uzgojem.Današnji ljubitelji bradatog kolija duguje zahvalnost gospođi Vilison.Zahvaljujući savršenom poznavanju rase i svom odgajivačkom umeću,ova žena je uspela da podstakne brži razvoj bradatog kolija.
Aprila 1955.god. , oko gospođe Vilison i još dve žene,Meri Partridž i Sjuzan Murhaus,okupili su se ljubitelji ove rase i osnovali Klub bradatog kolija.Ove tri žene bile su inicijatori napora koji su doprineli homogenizaciji rase.Tokom 1964. Rasu je konačno priznao engleski Kenel Klub,a onda i američki Kenel Klub.
U Italiji je bradatog kolija,pre dvadesetak godina,doneo poznati kinolog i međunarodni sudija,Lućijano Bernini.Prvi francuski primerci uglavnom potiču od pasa koje je Bernini tih godina posla u Francusku,gde je rasa ubrzo stekla veliku popularnost.Dve poznate ženke koje su doprinele širenju rase u ovoj zemlji su Samantha del Narciso i Tiffanz del Narciso.
SRPSKI PASTIRSKI PAS
Upotreba: Pas čuvar i pastirski pas
Klasifikacija: FCI: grupa II
Sekcija 2.2
Bez radnog ispita
Srpski Pastirski Pas
Opšti izgled:Snažne do snažno grube konstitucije.Molosoid.Dobro povezano telo prekriveno je bujnom dlakom.Oblik tela je pravougaoni.
Veličina: Visina grebena mužjaka je 58 cm do 69 cm, a kod ženki 55cm do 65cm.Toleriše se +/- 2 cm.
Značajne proporcije: Dužina glave iznosi 40-43% visine grebena.Gornje linije njuške i lobanje su divergentne.Odnos dužine lobanje prema dužini njuške je 60:40.Dužina tela je 5-10% veća od visine grebena.
Karakter: Dobroćudan,mirnog temperamenta,hrabar,dostojanstven.Veoma oštar kada čuva poverenu mu imovinu ili stado.Nepodmitljiv i neustrašiv.Odan gospodaru i u njegovom prisustvu potpuno miran.
1. G L A V A
1.1. Lobanja: Ne sme biti pljosnata.Zaobljena sa svih strana.Čeona brazda blago izražena.Očni lukovi jasni ali ne preterano izraženi.Potiljna kost nije naglašena.Širina lobanje između ušiju približno jednaka polovini dužine glave.Uzdužna osa lobanje je duža od poprečne i loobanja se blago sužava ka ličnom delu.
1.2. Stop: Blago izražen
1.3. Njuška: Kraća od lobanjskog dela.Prelaz lobanjskog dela u njušku mora biti blago izražen.Na mestu ovog prelaza dubina njuške gotovo je jednaka dužini njuške, a dubina njuške je za oko 10% veća od širine njuške.Oblik njuške je tupo klinasti ( postepeno se smanjuje dubina ka nosnoj pečurci).Nosnik je ravan .
1.4. Nosna pečurka: Ne sme biti ni iznad niti ispod linije nosnika.Mora biti velika sa dovoljno velikim nozdrvama.Posmatrano sa strane prednja profilna linija nosne pečurke treba da je u vertikalnoj dodirnoj ravni usana.Nosna pečurka kao i unutrašnjost nozdrva moraju biti pigmentisani.Kod pasa sa crnim oznakama na telu pigment je crne, a kod onih sa kestenjastim ili svetlijim oznakama pigment je svetliji ( kestenjast).
1.5. Usne: Moraju dobro prilegati uz koštanu osnovu.Srednje su debljine.Gornja usna neznatno prelazi preko donje.Spoj usana (žvale ), slabo je izražen.Donja usna nesme biti opuštena . Sluzokoža usana mora biti pigmentisana kao i ivice usana.Profil donje vilice iz kosog luka prelazi u ravnu liniju koja je divergentna sa linijom nosnika.
1.6. Zubalo: Vilice moraju biti snažne.Zagriz može biti makazast ili kleštast, a dozvoljen je i obrnuto makazasti zagriz.Nedostatak prvih premolara (P1) ne utiče na ocenu.
1.7. Oči: Bademaste.Niti buljave niti upale.Boja mora biti u skladu sa bojom dlake.Poželjne su što tamnije.Rubovi očnih kapaka trebaju biti pigmentisani.Pogled mora biti smiren i neustrašiv.
1.8. Uši: Usađene u visini zamišljene linije koja spaja vrh nosa i unutrašnji očni ugao ili neznatno niže.Trouglastog su oblika.Dužina ušiju je oko 80% dužine lobanje.
2. V R A T
Srednje dužine(35% visine grebena).Gornja linija vrata blago je zaobljena, a donja je ravna.Ugao koji vrat zaklapa sa horizontalom je oko 30 stepeni.Povezanost sa glavom i trupom je bez naglih prelaza.Mora biti snažan.Koža na vratu mora dobro prilegati, a dlaka na vratu je gusta i duga, te zbog toga obrazuje okovratnik.
3. T E L O
3.1. Izgled u celini: Telo mora biti snažno i ne sme delovati zdepasto.Greben i krsta su približno na istoj visini,ili su krsta nešto viša.Sredina leđa je niža od grebena.Dužina tela je za 5-10% veća od visine grebena.
3.2. Greben: Blago izražen.
3.3. Leđa: Snažna i široka.ne suviše duga.Pri kretanju leđa moraju biti što mirnija.
3.4. Grudni deo leđa: Mišićav,snažan,dobro povezan sa grebenom i slabinskim delom.
3.5. Slabine: Gledano iz profila blago konveksne.Kratke, a kod ženki mogu biti nešto duže.Mišićave.Dobro povezane sa grudnim delom i sapima.Blago prikupljene.
3.6. Sapi: Srednje dužine(oko 30% visine grebena).Sa horizontalom zaklapaju ugao od 25-30 stepeni.
3.7. Grudni koš: Mora biti prostran.Obim grudnog koša mora biti najmanje za 10% veći od visine grebena.Dubina grudi približno je 45% visine grebena.Rebra su zaobljena.
3.8. Prsa: Snažna,mišićava.Vrh grudne kosti nalazi se nešto ispod vrha ramena.
3.9. Donja profilna linija i stomak: Blago se uzdiže od profila grudne kosti ka bokovima, odnosno stomak čini blago pribranim.
4. R E P
Gornja linija repa predstavlja kontinuirani nastavak linije sapi.Visina korena repa je oko 85% visine grebena.Rep je u korenu veoma snažan, a debljia se postepeno smanjuje ka vrhu.Dopire do skočnog zgloba, ali zbog povijenosti na kraju deluje nešto kraće. U mirovanju rep je nošen sabljasto ispod linije leđa.U akciji nešto više nošen.Dozvoljeno je da bude noŠen iznad linije leđa, ali ne okomito ili povijeno iznad leđa.Odlakan je bujnom dlakom koja formira perjanicu na donjoj ivici repa.
5. E K S T R E M I T E T I
5.1.1. Prednje noge: Kosti prednjih nogu su snažne.Mišići su izraženi i čvrsti.Prednje noge su međusobno paralelne.Visina prednje noge od zemlje do lakta je 50-55% visine grebena.
5.1.1. Plećka: Srednje duga.Dobro prileže uz telo.Sa horizontalom zaklapa ugao 55-65 stepeni.Rameni ugao je od 115-130 stepeni.
5.1.2. Nadlaktica: Mora biti mišićava i snažna, dobro povezana sa telom.
5.1.3. Podlaktica: Razvijeni mišići.Kosti su snažne.Lakat se nalazi u liniji koja je paralelna sa srednjom vertikalnom ravni tela.Vrh lakta mora se nalaziti na vertikali spuštenoj iz zadnjeg ugla lopatice.Ugo lakta je oko 145 stepeni.
5.1.4. Prednje šaplje: Nalazli se u produžetku vertikalne linije podlaktice.
5.1.5. Prednje došaplje: Gledano frontalno nalazi se u vertikalnoj liniji koja prolazi kroz osu podlaktice.Sa vertikalom zaklapa ugao od 25-35 stepeni.
5.1.6. Šape:Okruglaste.Prsti moraju biti zaobljeni i međusobno prikupljeni.Nokti su tamno do crno pigmentisani.Kod pasa sa svetlijim oznakama na telu mogu biti i boje slonovače.Jastučići moraju biti elastični,čvrsti,pigmentisani.
5.2. Zadnje noge: Međusobno su paralelne.Moraju biti snažne, ali ne preteške.Stavovi moraju biti pravilni, uz odgovarajuće uglove.
5.2.1. Butine:Široke,snažne,mišićave.Dužina je oko 33% visine grebena.Međusobno su paralelne kao i sa srednjom osovinom tela.Sa horizontalom zaklapa ugao od 60-70 stepeni,a sa karličnom kosti 80-85 stepeni.
5.2.2. Potkolenica: Mišićava, nešto je duža od butine.Sa horizontalom zaklapa ugao 55-70 stepeni.Ugao između butine i potkolenice (koleni) je 115-140 stepeni.
5.2.3. Skočni zglob: Mora biti čvrst,širok,ravan ,skladno završava zadnje došaplje.Visina skočnog zgloba(od zemlje do vrha) je 25-30% visine grebena.Ugao skočnog zgloba je 130-140 stepeni.
5.2.4. Zadnje došaplje: Snažno.Visina zavisi od visine skočnog zgloba.Nešto je strmije od prednjeg.Moguća je pojava zaperaka.
5.2.5. Šape: Često nešto izduženije od prednjih.Ostale karakteristike iste kao kod prednjih.
6. H O D
Mora se kretati skladno, harmonično,ne sme se kretati u trzaju ili grču.Tokom kretanja leđna linija mora biti nešto mirnija.Uvijanje leđa ne toleriše se.Prilikom kretanja korakom ili kasom vrat ne sme biti u horizontalnom položaju.Pas se najradije kreće srednje dugim kasom.Galop nije karakterističan,a a ko galopira skokovi su dugi,ali je galop tromiji.Psu koji loše hoda smanjuje se ocena oblika bez obzira na eksterijer.
7. K O Ž A
Srednje debela,mora biti pigmentisana.Obojenost kože zavisi od boje dlake.Koža mora dobro prilegati uz glavu i telo.Ne sme praviti fanon.
8. S L U Z O K O Ž A
Sve vidljive sluzokože moraju biti pigmentisane.Intenzitet pigmentacije i boja u zavisnosti je od obojenosti psa.
9. D L A K A
Gusta,bujan.Minimalna dužina dlake je 6 cm.Dlaka je čvrsta,ne sme biti svilasta,tanka,ravna.Podlaka je gusta,finija od pokrovne dlake.Na prednjem delu glave,ušima,sa prednje strane nogu i na šapama dlaka je kratka.Na vratu obrazuje okovratnik,a na zadnjoj strani prednjih nogu zastavice,dlaka na zadnjoj strani zadnjih nogu obrazuje gaće do visine skočnog zgloba.Na repu je bujna perjanica.
10. B O J A
Osnovna boja je bela na kojoj se javljaju oznake( ploče,fleke,tačke) različitih boja.Dozvoljene su sve boje osim jednobojno crnog.
KRATKODLAKI STANDARDNI JAZAVČAR
Osnovni podaci
Postojbina: Njemačka
Vrijeme postanka: 20.st.
Prva namjena: Istjerivanje jazavaca
Današnja namjena: Društvo
Životna dob: 14-17 godina
Ostali nazivi: Minijaturni i standardni jazavčar
Raspon težine: minijaturni: 4-5 kg, standardni: 6.5-11.5 kg
Raspon visine: minijaturni i standardni 13-25 cm
Povijest pasmine
Drevne egipatske skulpture pokazuju faraona kako sjedi s tri kratkonoga psa. Preci jazavčara mogu datirati sve do tih patuljastih pasa. Kratkodlaki standardni jazavčar možda je i najstariji jazavčar i nekoć se koristio kao gonič po tragu.
Fizičke odlike
Jasno i oštro oblikovana glava sužava se simetrično prema vrhu nosa, vrat se drži dostojanstveno i nema podvratnika, čelo nije široko i blago je povijeno, fino šiljasti rep obrastao je jednim slojem svjetlucave dlake, i stopala počinju na jastučićima, a ne samo prsti, ovalne oči položene su ukoso, čvrsto razvučene usne prekrivaju čeljust i snažne očnjake.
Međunarodni naziv za jazavčare ukazuje na prvobitnu namjenu ove pasmine. Tijekom posljednjih 100 godina uzgajani su kao psi kopači standardne veličine, koja im je omogućavala da slijede jazavce i lisice pod zemljom, te minijaturne verzije, koja je to isto radila sa kunićima. Psi izložbenog standarda imaju duboka prsa i kratke noge, dok radni psi imaju manje robusna prsa i duže noge. U Nemačkoj, gdje ovi gipki psi još uvijek rade, kategoriziraju se prema opsegu prsa. Svi jazavčari su po podrijetlu goniči, no budući da u Njemačkoj imaju ulogu najučinkovitijih pasa kopača, ove pasmine se prikladno klasificiraju s drugim psima kopačima - u skupinu terijera. Danas se većina jazavčara drži kao društvo u kući i vjerojatno je jedna od najprepoznatljivijih pasmina.
Saznajte više: Kratkodlaki standardni jazavčar http://slobodni.net/t107041/#ixzz1oNn6RM3w
FRANCUSKI BULDOG
Francuski buldog je rasa psa nastala je križanjem minijaturne verzije engleskog buldoga sa francuskim terijerom od strane francuskih uzgajivača 1860godine. Kada je vrsta vraćena natrag u Englesku na izložbu, Englezi su se pobunili protiv imena francuski buldog, budući da je buldog engleska pasmina i tradicionalan je simbol engleske kulture. Prvi pasminski klub je osnovan u Parizu 1880, a prva registracija datira iz 1885, dok je prvi usvojeni standard objavljen 1889 godine kada ova rasa postaje zvanično priznata od strane "Société Centrale Canine". U FCI je priznata pod rednim brojem #101.
Osobine [uredi]Francuski buldog svojim izgledom ostavlja utisak aktivnog i inteligentnog psa. Njegova struktura je mala do srednja, kompaktna, sa teškim kostima i izraženim mišićima. Težina ne smije da bude ispod 8 niti više od 14 kg. Mužjaci su u prosjeku teži od ženki za 2 kg. Visina se kreće oko 30-35 cm. Francuski buldog je snažan pas s obzirom na svoju malu veličinu, nizak, glatke dlake, sa kratkim licem i kratkom njuškom, kratkim lagano zaobljenim vratom, bez podbratka, prćastim nosom, uspravnim ušima i prirodno kratkim repom. Ova pasmina dolazi u raznim bojama i uzorcima dlake. Prihvatljive boje po standardima su: prošarani i bijeli, i sve boje osim tih uzrokuju diskvalifikaciju. Diskvalifikacone boje po sadašnjem FCI standardu su crna, mišja siva i smeđa. Društven je pas, živahan, okretan i uvijek raspoložen za igru. Tih pas koji ne laje mnogo. Posebno je privržen svom vlasniku i djeci.
NJEMAČKI OVČAR
Njemački ovčar (poznat i kao alzaški ovčar) pasmina je domaćih pasa selektirana i odgajana za čuvanje stoke prvenstveno ovaca. Njemački ovčar je pasmina pasa iz FCI skupine 1 (pastirski psi i psi goniči stoke). Čest je kućni ljubimac i jedna od najraširenijih pasmina pasa. Puno se koristi za potrebevojske i policije npr. u traganju za drogom, kriminalcima. Pomaže slijepim osobama kao vodič.
Povijest U Njemačkoj je 1891. godine, osnovano društvo "Phylax" s ciljem standardiziranja pasmina pasa i uzgoja pasa s poželjnim osobinama poput snage, spretnosti,brzine, dobrog njuha. Društvo se nakon par godina raspalo, zbog mimoilaženja oko ciljeva, Jedan od bivših članova Max von Stepanitz posebno je cijenio radne pse. Na izložbi pasa 1899., oduševio ga je pas imena Hektor Linksrhein, koji je bio rezultat dugogodišnjeg uzgoja, pokazao se kao snažan, inteligentan i vjeran pas. Von Stepanitz preuzeo je tog psa, nazvao ga je Horand von Grafath i prozvao ga prvim njemačkim ovčarom te je osnovao Udrugu njemačkih ovčara.
Od tog prvog psa koji se pario sa ženkama sličnih karakteristika, nastali su brojni potomci, koji su činili jezgru pasmine njemačkih ovčara. Svi čistokrvni njemački ovčari potomci su tog prvog proglašenog njemačkog ovčara. Njemački ovčar prihvaćen je kao pasmina 1919., kada ih je bilo 505 primjeraka, a do1926., veći je bilo oko 8 000. Popularnost mu je porasla nakon što se pokazao kao koristan pas u ratu i kada su se pojavili njemački ovčari "Rin Tin Tin" i "Strongheart" u filmskim ulogama. Nakon Drugog svjetskog rata, imao je negativni odjek u javnosti, zbog njemačkog imena. U Engleskoj su stoga pasminu prozvali "alzaški ovčar" te su to ime koristili do 1977., [2] kada su odlučili ponovno koristiti staro ime. U SAD-u je 2009. godine je bio drugi na popisu najbrojnih pasmina.
Standardne osobine Njemački je ovčar srednje velik, blago izdužen, snažan i dobro mišićav, kosti su suhe, a cjelokupna građa je čvrsta. Visina grebena kod mužjaka iznosi 60-65cm, a kod ženki 55-60 cm. Dužina trupa prelazi visinu grebena za oko 10-15% Njemački ovčar po karakteru je smiren, siguran u sebe, miran, oprezan i vodljiv. Mora po standardu imati osobine hrabrosti, borbenosti i oštrine kako bi bio pogodan za raznovrsnu upotrebu posebno kao pratilac, stražar i zaštitnik.
Glava je klinastog oblika, u skladu s veličinom tijela (duga oko 40% visine grebena). Čelo je, gledano s prednje strane i sa strane malo zaobljeno bez ili sa slabo izraženom čeonom brazdom. Gornji dio glave čini 50% dužine glave. Gornja i donja vilica snažno su razvijene. Nos je ravan, udubljenja ili ispučenja nisu poželjna. Usne su zategnute, dobro priljubljene i tamne boje. Zubalo, ima 42 zuba po zubnoj formuli. Teške mane su predgriz, podgriz, klještasto zubalo, kao i palisadno zubalo (veći razmak među zubima). Vilice moraju biti snažno razvijene da bi zubi bili duboko usađeni.
Oči su srednje veličine, bademastog oblika, malo koso postavljene i nisu buljave. Boja očiju treba biti što tamnija, a svijetle, blještave oči nisu poželjne pošto kvare dojam o psu. Ima uši uspravno nošene, srednje veličine, paralelne, nisu uvrnute prema unutra, vrhovi su špicasti, a školjke naprijed okrenute. Klempave i oborene uši nisu dozvoljene. U pokretu ili pri mirovanju unazad nošene uši nisu greška. Vrat je jak s dobro razvijenim mišićima, kut prema horizontali iznosi 45 stupnjeva.
Gornja linija trupa proteže se od početka vrata, preko dobro razvijenog grebena, zatim preko horizontalnih blago padajućih leđa do blago stražnjeg dijela tijela bez vidljivog prekida. Leđa su čvrsta, snažna i mišićava. Slabinski dio širok je, jak i mišićav. Rep doseže najmanje do skočnog zgloba i prelazi sredinu zadnjeg došaplja. Operativne korekcije repa nisu dozvoljene.
Koža slobodno naliježe, ali pri tom ne stvara nabore. Korektna dlaka je oštra s razvijenom poddlakom. Pokrovna dlaka treba biti što gušća, ravna i dobro polegla uz tijelo. Na glavi uključujući i unutršnjost ušiju, prednjoj strani nogu šapama, kao i prsima dlaka je kratka. Na vratu je nešto duža i gušća.
Boja je crna s kestenjastim, smeđim, žutim do svijetlosivim oznakama, crno siva, siva s tamnijim oznakama, sedlom i maskom. Neprimijetne male bijele oznake na prsima kao i sa svijetle unutrašnje strane nogu, dopuštene su, ali nisu poželjne. Poddlaka posjeduje slabo sivi ton. Bijela boja nije dozvoljena. Svako odstupanje od navedenih točaka u standardu, smatra se greškom, čija ocjena mora biti u pravilnom odnosu sa stupnjem odstupanja.
ČIVAVA
Namjena:
Kućni ljubimac
Veličina:
Čivava je najmanji pas na svijetu, težak između 500 i 2500 g.
Dlaka:
Postoje dugodlake i kratkodlake čivave. Boje su im crna, bijela, plava, crvena, ili pšenična, sa ili bez bijelih oznaka.
Njega:
Dugodlaki tip treba uobičajeno četkati, dok je kratkodlake potrebno povremeno iščetkati gumenom četkom. Redovito im dajte kapi za oči, kako biste spriječili stvaranje naslaga od suza. Provjeravajte da im se ne stvara zubni kamenac, a kod mladih pasa provjeravajte da li im zubi rastu ispravno. Nokte na šapama morate kratiti.
Narav:
Ovi psići su inteligentni i hrabri, katkad i previše hrabri za svoju veličinu. Znaju biti tvrdoglavi, osjećajni su i zaigrani. Čivave se obično vežu samo za jednu osobu.
Odgoj:
Ove male psiće obično se ne obučava jer ne mogu počiniti gotovo nikakvu štetu. To je šteta, jer su čivave marljivi učenici.
Socijalno ponašanje:
Čivave su društvene životinje, tako da će bez problema živjeti s drugim psima i mačkama. Ne smijete zaboraviti da su to maleni psi, te da ih veći psi lako mogu pregaziti. Nisu prikladni za malu djecu jer će ih ona promatrati kao igračku.
Vježbanje:
Budući da su tako maleni, obično im je dovoljno i ono kretanje koje obave u kući. Možete ih naučiti da koriste toaletnu posudu za mačke. Osjetljivi su na hladnoću, vlagu i propuh, a maleni kaputić nije suvišan luksuz za hladnog vremena.
Napomena:
Čivava je idealan pas za ljude koji žive u malom prostoru. Svakamo ga možete voditi sa sobom, a njegova prehrana neće opteretiti kućni budžet. Žalosno je da ovo sitno stvorenje većina ljudi smatra igračkom. Pokušajte ne zaboraviti da je to pravi pas usprkos svojoj veličini, te da ima jednake potrebe kao i svi ostali psi.
MALTEZER
Opis Maltezeri imaju meku, dugu, bijelu i svilenkastu dlaku (neki maltezeri imaju uši boje svijetlog limuna), crnu njuškicu i duboke crne oči, koje se kriju ispod šiški. Krzno im može imati tragove blijede narančaste nijanse. Iako izgleda ljupko kao plišana igračkica, on je mnogo više od kućnog ljubimca koji se drži na krilu i obasipa maženjem. Maltezer je vrlo zaigran i hrabar, odan je zaštitnik svoga gospodara i s njegovom se djecom najradije igra.
Jedan je od hipoalergenskih pasmina pasa.
Ovaj majušni pas može težiti od 1,4 do 3 kg, a ako se ugoji i ulijeni, za to je isključivo kriv njegov vlasnik, koji ga previše hrani ili mu čak daje slatkiše.
Mužjak i ženka su otprilike jednako teški.
Duljina života Prosječna životna dob iznosi 9-11 godina,[10] a u nekim slučajevima životna dob je dulja.
Povijest pasmine Maltezer se smatra jednom od najljepših pasmina u FCI grupi IX odnosno grupi pasa za pratnju, a također je poznat kao jedna od najstarijih pasmina na svijetu. Charles Darwin ga smješta u razdoblje 6000 godina p.K. Prva slika maltezera potječe iz Egipta, točnije grada Fayum, a povjesničari je smještaju u razdoblje između 600 i 300 godina p.K.
Postoje razne kinološke špekulacije o tome od kojih pasmina je nastao pa postoje dvije teorije o njegovom nastanku : Jedna je da je nastao od psa sličnom špicu koji se u to vrijeme koristio kao lovna pasmina u šumskim područjima južne Europe. Navodno je pasmina tada putem nomadskih plemena prenesena doMediterana, a kasnije i na Daleki Istok.
Hrvatski kinolozi i povjesničari veterine smatraju kako pasmina potječe s našeg otoka Mljeta (latinski: Melita), što priznaje većina kinoloških stručnjaka,[3][4][5][6][7][9] koji se pozivaju na Kalimaha Kirenjanina, Plinija Starijega i Stjepana Bizantinca.
Opis Maltezeri imaju meku, dugu, bijelu i svilenkastu dlaku (neki maltezeri imaju uši boje svijetlog limuna), crnu njuškicu i duboke crne oči, koje se kriju ispod šiški. Krzno im može imati tragove blijede narančaste nijanse. Iako izgleda ljupko kao plišana igračkica, on je mnogo više od kućnog ljubimca koji se drži na krilu i obasipa maženjem. Maltezer je vrlo zaigran i hrabar, odan je zaštitnik svoga gospodara i s njegovom se djecom najradije igra.
Jedan je od hipoalergenskih pasmina pasa.
Ovaj majušni pas može težiti od 1,4 do 3 kg, a ako se ugoji i ulijeni, za to je isključivo kriv njegov vlasnik, koji ga previše hrani ili mu čak daje slatkiše.
Mužjak i ženka su otprilike jednako teški.
Duljina života Prosječna životna dob iznosi 9-11 godina,[10] a u nekim slučajevima životna dob je dulja.
Povijest pasmine Maltezer se smatra jednom od najljepših pasmina u FCI grupi IX odnosno grupi pasa za pratnju, a također je poznat kao jedna od najstarijih pasmina na svijetu. Charles Darwin ga smješta u razdoblje 6000 godina p.K. Prva slika maltezera potječe iz Egipta, točnije grada Fayum, a povjesničari je smještaju u razdoblje između 600 i 300 godina p.K.
Postoje razne kinološke špekulacije o tome od kojih pasmina je nastao pa postoje dvije teorije o njegovom nastanku : Jedna je da je nastao od psa sličnom špicu koji se u to vrijeme koristio kao lovna pasmina u šumskim područjima južne Europe. Navodno je pasmina tada putem nomadskih plemena prenesena doMediterana, a kasnije i na Daleki Istok.
Hrvatski kinolozi i povjesničari veterine smatraju kako pasmina potječe s našeg otoka Mljeta (latinski: Melita), što priznaje većina kinoloških stručnjaka,[3][4][5][6][7][9] koji se pozivaju na Kalimaha Kirenjanina, Plinija Starijega i Stjepana Bizantinca.
KANGAL
Kangalski pas se smatra nacionalnim psom Turske, a nalazi se čak i na turskoj poštanskoj marci. Poznat je kao Coban Kopegi, ime koje opisuje i njegovu namjenu za gonjenje stoke i ulogu psa čuvara. Ime je dobio po nazivu vlastelinske porodice koja je željela radi prestiža da napravi vlastitu, impozantne veličine i odličnih osobina dobrog, pastirskog psa.
Ovaj veliki pas, masivne građe, može se naći samo u Sivas - Kangal regionu istočne Turske. Čistokrvni kangali su čak i u Turskoj rijetkostt i mnogi ih smatraju za ugroženu vrstu. Čistokrvni kangali imaju jako tijelo i na glavi obavezno crnu masku (drugo ime za ovu pasminu je Karabash, u prijevodu"crna glava"), te tamne uške, a boja krzna je od sivo smeđe do tamno sive. Imaju izraženu boju na grudima, a neki standardi dopuštaju svijetliju boju šapa. Krzno je gusto i glatko. Krzno sa točkama (kao kod dalmatinca) ili duga dlaka nisu dopušteni.
Veliki i snažan kangalski pas je izuzetan pas čuvar, nježan sa djecom, neovisan i zaštitnički. Uz dobar odgoj ne zaziru prema posjetiocima. Ipak, ovaj pas nije pogodan za vlasnike koji nemaju iskustva u odgoju pasa, jer je zbog svoje izražene individualnosti "težak" učenik.
Odrastao mužjak je visok 75 cm do u predjelu ramena, a dostigne težinu i do 60 kg. Ženka je znatno manja, i slabije građe. Okoti 5 - 10 štenadi po jednom okotu. Štenad se okoti sa težinom od oko 900 g, a poslije 7tjedana imaju do 10 kg. Žive od 12 - 15 godina. Iako je Kangali pas veliki, nije težak kao ostali psi takve građe , što mu dozvoljava da razvije veliku brzinu, koja se kreće i do 50 km/h. Krzno je veoma dobar izolator, jer je sačinjeno od dva sloja dlaka, tako da i po najvišim i najnižim temperaturama omogućava dobru zaštitu.
Zbog toga sto su ovi psi mirni i dobronamerni, a naročito zato što su veoma nježni prema djeci, ova pasmina pasa je počela da se uzgaja i izvan granica Turske, kao kućni ljubimac, kao dobar i pouzdan čuvar doma. Da bi ovaj pas bio dobar čuvar, pored njegovog genetskog nasleđa, mora proći neku opštu dresuru koja se ogleda u prepoznavanju nekih općih komandi koje bi trebalo da posluša, i neke osnovne kulture ponašanja u kući u kojoj se nalazi. Dresura čini da pas usvaja određene navike, usmenim komandama, gestom ili nekim drugim signalom. To mogu biti mehanički nadražaji, nadražaji ishrane, zvučne komande i gestovi. Mehanički nadražaji se veoma uspješno koriste pri dresuri pasa od kojih želimo da budu dobri čuvari. Dresura podrazumeva 4 faze:
- Prisiljavanje psa za stvaranje određenog refleksa
- Stvaranje uslovnog refleksa za komandu - signal
- Pretvaranje uslovnog refleksa u naviku sistemom uslovnih refleksa
- Učvršćivanje navika pri različitim uvjetima
Kada se dresura psa uradi ispravno, profesionalno, potrebno je vježbati psa, tj. podsticati naučeno da ne bi zaboravio, a u slučaju Kangali psa, namjenjenog čuvanju doma, ova vježba bi se ogledala u pohvali svakog uspjeha u dosljednosti i požrtvovanosti koju pokazuje u čuvanju kuće.
SRPSKI GONIČ
[FCI No. 150]
Zemlja porekla: SRBIJA
Sekcija: 1
Podsekcija: 12
Opšti izgled: Snažan, srednje veličine, lisicije crvene boje sa crnim plastom, kratke, guste dlake, duge glave i jakih kostiju. Temperamentan i živahnih pokreta.
Visina: 46-54 cm psi, a keruše od 44-52 cm. Težina do 20 kg.
Oblik: Dužina trupa treba da je najviše 10% veca od visine grebena.
Upotreba: Istrajan gonic, energican tragac, glas visok do dubokog.
Glava
Potpuni opis: Potiljna kost slabo izražena, celo blago zasvodeno, sa slabo izraženim prelazom u nosnik koji je prav. Gledano odozgo, glava je srednje široka i duga. Dužina glave 20-25 cm. Njuška nešto duža od lobanje.
Lobanja: Ocni lukovi jako izraženi. Ceona brazda vidljiva.
Stop: Slabo izražen.
Njuška: Duga, u osnovi široka, prema nosu se blago sužava. Nosnik ravan.
Nos: Nosna pecurka crna.
Usne: Usne dobro razvijene, crno pigmentisane i dobro pripijene.
Zubi: Zubalo makazasto i snažno.
Oci: Ovalnog oblika, izrazite, kestenjaste boje, kapci crni, pogled bistar.
Uši: Srednje dužine, ravno padaju niz obraze i ne uvrcu se, srednje široke, na donjoj strani zaokružene, nešto mesnate.
Vrat
Profil: Prelaz od zatiljne kosti vidljiv i u blagom luku. Donja linija u podgušnom delu blago se širi.
Oblik: Srednje dužine, vrlo snažan.
Koža: Dobro pripijena uz vrat.
Trup
Opšti izgled: Linija leda se blago spušta od grebena prema sapima.
Greben: Jedva primetno izražen.
Leda: Puna i duga. U bubrežnom delu snažno i jedva primetno zasvodena. Kukovi malo primetni.
Sapi: Duge, snažne, mišicave, nešto nagnute.
Grudni koš: Srazmerno širok, izbocen i dug, dubina mu doseže do lakta. Obim grudnog koša 10% veci od visine. Prsa srazmerno široka.
Trbuh i bokovi: Blago prikupljeni.
Rep: Srednje visoko usaden, u korenu deblji i postepeno se stanjuje prema vrhu. Dužina je do skocnog zgloba. Rep je blago na gore povijen. Dobro odlakan.
Prednje noge
Opšti izgled: Pravilnih stavova iz profila i spreda.
Plecka: Kosa, dobro priljubljena, mišicava i pokretljiva.
Nadlaktica: Dobro nagnuta, mišicava i cvrsto pripijena gornjom polovinom uz grudni koš. Lakat srednje primaknut.
Podlaktica: Prava i jaka.
Šaplje: Malo izraženo.
Došaplje: Snažno, kratko i skoro okomito.
Sape: Macije, prsti izboceni, zatvorene, nokti jaki i pigmentisani, tabani i jagodice cvrsti i puni.
Zadnje noge
Opšti izgled: Pravilnih stavova, gledano iz profila i od pozadi.
Butine: Duge, snažne i dobro razvijene.
Potkolenica: Duga, jaka i koso postavljena.
Skocni zglob: Snažan i dobro postavljen.
Došaplje: Skoro okomito i snažno.
Zadnje šape: Kao na prednjim nogama ali nešto duže.
Hodovi: Izražen i živahan.
Koža: Elasticna, uz telo pripijena, dobro pigmentisana.
Dlaka: Kratka, gusta, sjajna, nešto deblja, polegla, elasticna sa podlakom.
Boja: Osnovna je lisicije - crvena ili žuto crvena sa crnim plastom ili sedlom. Plašt doseže do glave sa crnom mrljom na obema slepoocnicama.
Mane
Lakše: labave usne, široka lobanja, naborane, šiljate i odstojece uši, preduga dlaka, prekratak i predugacak rep, klještasto zubalo, svetlije oci, slabija depigmentacija, manje izraženi nepravilni stavovi i uglovi. Podgušnjak. Blago ulegnuta ili izbocena leda. Predubok ili plitak crni plašt. Zaperci. Zecije šape, meko i otvoreno kao i previše koso prednje i zad- nje došaplje. Svetlija žuta boja, kao i mestimicno svetliji crni plašt. Bela boja na grudima maksimalne površine do 5 cm. Slabije izražena neproporcionalnost izmedu pojedinih delova tela.
Diskvalifikacione: Nedovoljna ili preterana visina, jaca nesrazmera izmedu pojedinih delova tela, narocito izmedu visine i dužine, široka i šiljasta njuška, preteška ili kratka glava, izrazito svetle oci i depigmentisan nos i vidljive sluzokože. Degenerativne pojave na zubima (vilica) i polnim organima. Iskrivljen i previsoko nošen i uvrnut rep.
Srpski trobojni gonič
Srpski trobojni gonič je istog porekla kao i ostali goniči na Balkanu. Pitanje standardizacije pokrenuto je 1946. a jedna od ideja je bila da bude varijetet balkanskog goniča. Kinološki savez Federativne Narodne Republike Jugoslavije, tj. Komisija za autohtone rase 1955. donosi odluku o standardizaciji ove rase. Kinološki je zvanično priznata na međunarodnom nivou od FCI 1961. godine. U narodu je poznat pod imenom „trobojac“.
Izgled i osobine:
Srednje velik, snažnog tela temperamentan, živahan i energičan. Privržen, ljubak, živahan, pouzdan, veoma izdržljiv. Visina za mužjake 45 – 55 cm. Idealnio 51cm. Za ženke 44 – 54 cm idealno 49 cm. Telo je pravougaonog formata. Dužian je za oko 10 % veća od visine grebena. Osnovna boja je zasićeno crvena ili lisičije crvena, sa crnim plaštom ili sedlom. Crna boja može da dopire do glave i tada na slepoočnicama pravi crne oznake. Na grudima je dozvoljena belina koja se može protezati unazad do kraja grudne kosti kao i na stomak i unutrašnje strane zadnjih nogu. Donje polovine nogu kao i vrh repa mogu biti beli. Beline ne treba da zauzimaju više od 1/3 površine tela. Upotrebljava se kao lovački pas za lov pogonom krupne i sitne dlakave divljači.
Ne ubraja se u ugrožene rase.
TORNJAK
Tornjak je dio skupine pasa koje poznajemo pod nazivom pastirski psi čuvari stada. Tu skupinu pasa obilježavaju neke zajedničke karakteristike pa opet svaka pasmina specifična je na svoj način. Možda da bi se razumjelo tornjaka treba krenuti od njegove namjene, uvjeta i načina života koji su pomogli da postane ovo što je danas.
Tornjakovo mjesto je stoljećima bilo uz stado (najčešće ovaca), druge pse iz čopora i pastire. Ljeti je pratio stado na ljetnu ispašu, najšešće udaljenu od naselja. Zimi se stado spuštalo bliže naseljima, torovima, a naravno i tornjak s njima. Tornjakova zadaća bila je čuvanje stada na način da je patrolirao, označavao i kontrolirao područje na kojem se nalazilo stado, da je reagirao na potencijalnu opasnost upozorenjem, a po potrebi i ulazio u sukob s uljezom. Prehrana tornjaka uz stado bila je štura, prirodna i sastavljena od onoga sto je dostupno. Mliječne prerađevine bile važan su izvor bjelančevina u takvim uvjetima. Većinom, tornjak se prehranjivao i glodavcima i manjim životinjama koje je uspio uloviti. Vjerujem da se u vrijeme spremanja zimnice i tornjaka malo bolje počastilo.
Što možemo zaključiti o tornjaku na temelju napisanog:
Tornjak je pas koji čuva stado od grabežljivaca. Zbog toga je opremljen dobrim sluhom, vidom i njuhom. Snažan je, okretan i brz kad je potrebno. Osjetljivi djelovi tijela su pojačano osigurani s više deblje kože i jačom dlakom. Dobro uočava i najmanju promjenu u okolišu i u trenu prekida igru, odmor ili hranjenje da bi provjerio što se događa i reagirao ako smatra da je potrebno. Na svom teritoriju tornjak je lajavac, pogotovo noću kada mu je svaka promjena u okolini sumnjiva. Na objekte, osobe ili životinje koje smatra uljezom tornjak se postavlja neprijateljski s određenom dozom oštrine koja može varirati od psa do psa, a ovisi i o situaciji.
Tornjak je pas koji živi vani, u prirodi pa mora moći podnijeti različite vremenske uvjete. Iz tog razloga tornjak je svojim krznom i građom opremljen za suočavanje s prirodom u njenim najrazličitijim oblicima. Duga pokrovna dlaka otvorena je te se nevjerojatno brzo čisti i izbacuje iz sebe strana tijela. Mjesto na kojem je do pred trenutak ležao blatni tornjak prepuno je sasušenog «blata» koje je ispalo iz gustog krzna, dok je pas koji je odšetao čist kao da smo ga upravo očistili. Gusta poddlaka čuva temperaturu tijela, štiti od vjetra, a ostaje gotovo suha kad pas izađe iz vode.
Tornjak je pas koji se puno kreće, sa stadom je na ispaši svaki dan. Ispaša često pokriva veće područje no stado se kreće sporo. Tornjaci u to vrijeme obilaze teritorij, označuju ga zapišavanjem i drugim oblicima označavanja, odmaraju ili štogod drugo no cijelo vrijeme osjetila su im naoštrena na svaku promjenu, šum ili miris iz okoline.
Tornjak je pas koji živi u čoporu. Čopor dobro funkcionira ako svi psi poznaju pravila, ako su pravila jasna i jednoznačna. Tornjaci vole pravila ako su im ona prezentirana na pravilan način. U svim ostalim slučajevima svako će «pravilo» probati izokrenuti u svoju korist i napraviti ga fleksibilnijim nego je bilo zamišljeno. Dakle, neovisno o tome jesu li pravila postavljena unutar čopora pasa ili ih je postavio čovjek važno je da su jasna, dobro prezentirana i da se svako kršenje pravila na jednak način penalizira.
Tornjak je pas koji živi uz ljude. Poznatim osobama je iznimno naklon, voli maženje, igru, voli blizinu ljudi.
Kako je gore navedeno povezano sa životom tornjaka u urbanim ili poluurbanim sredinama?
Povezano je, jer tornjaci zapravo na neki način prenesu svoja ponašanja, instinkte i nagone na urbanu sredinu, minimalno ih modificiraju obzirom na drugačije uvjete i nove objekte na koje nailaze.
Umjesto odlaska na pašu sa stadom zahtijevaju svakodnevne šetnje u kojima će to više uživati što se obilazi što veći teren. Impresionira me snalažljivost koju pokazuju u pronalasku vode i različitih oblika poslastica u prirodi ili gradu, orijentacija u prostoru i sjaj u očima kada se nekamo ide. Tornjak i njegovo jedinstvo s prirodom zbilja oduzimaju dah.
U šetnjama se moji tornjaci ponašaju kao da sam ja njihovo stado, drže me na oku no nisu nužno uz mene. Ponekad pomislim da me puštaju da pasem na miru. Iako dobro znaju i vrlo brzo nauče osnovne naredbe, rijetko bi tko sastrane to rekao jer najčešće svako prekidanje u njihovom patroliranju terenom smatraju nepotrebnim maltretiranjem od strane vlasnika. Zbilja, ponekad se njihova logika čini bolja od moje (no to nitko ne pita), jer kad me pogledaju upitnim pogledom 10ak metara ispred mene i ne mrdaju iako sam ih pozvala da dođu, ne mogu ne pomisliti da u tom momentu priča u njihovoj glavi ide otprilike ovako: «Zašto da ja sad dolazim tebi natrag kad ionako idemo u smjeru u kojem sam ja krenula? Šta nije bolje da ja tebe ovdje malo sačekam, a ti dođi do mene?» Ukratko rečeno, potrebno je jako puno živaca, neprekidnog odgajanja i preodgajanja samih sebe da bi mogli odgojiti i kontrolirati tornjake kako treba, a i tada će ponekad djelovati kao da psa nikada ništa nismo naučili. Jer nagoni i instinkti vrlo često isključe u ključnom momentu sve što je pas pola minute ranije jako dobro znao.
Ako priču prebacimo na njihovu ljubav prema vodi, blatu i ostalim oblicima zabave u prirodi možete biti sigurni da tornjak neće ništa od toga zaobići ako mu se pruži ta mogućnost. Odlični su plivači ako ih se pravovremeno upozna s tom vrstom aktivnosti. Ako pak to propustite,ipak možete biti sigurni da tornjak neće vodu zaobilaziti makar da se u njoj osvježi u svakoj mogućoj prilici. Moje kuje redovito se okupaju u pojilu za krave koje se nalazi na našoj redovitoj šetnici jer piti vodu bez da su sve četiri noge i trbuh umočeni jednostavno nije zabavno.
Što se tiče "poljoprivrednih" radova, tornjak se u tome odlično snalazi na žalost svojih vlasnika. Svako dvorište mora imati barem jednu rupu u zemlji u koju stane barem jedan tornjak u punoj veličini. Ne brinite ne morate je vi iskopati, dapače, tornjaku je poseban gušt to činiti sam. Kao što se ne morate brinuti ni za obrezivanje grmova i živice, jer tornjak i u tome uživa. Ponekad se previše zanese, no «tko radi taj i griješi» kažu ljudi. A tornjak jako voli raditi kad su "poljoprivredni" radovi u pitanju.
Tornjak će se uspješno naviknuti na život u stanu iako je preporuka da mu se ipak osigura život u kući s okućnicom u kojoj će moći boraviti . U stanu će biti većinom miran i prespavati veći dio dana. Tek kad dohvatite povodnik shvatit ćete o čemu je cijeli dan sanjario. O šetnji! Tornjaku koji živi u stanu, u gradu potrebno je nedostatak okućnice nadoknaditi češćim duljim šetnjama. Tornjak koji ima okućnicu radije će boraviti vani nego u kući no ponekad kuća će mu biti draga «jazbina». Naravno sve ovisi o tome kakva se pravila postave za život s tornjakom.
Obzirom na spominjanje okućnice, mislim da je potrebno napomenuti da tornjak «čuva» sve što vidi. Također, vrlo je važno istaknuti jednu tornjakovu karakteristiku koju se može staviti pod naziv «stručnjak za prepreke». Iako sam čitala o tome jednostavno nisam mogla znati koliko je to zapravo istina dok moje kuje nisu malo poodrasle. Od tornjaka uistinu mozete očekivati da će prokopati ispod, preskočiti iznad, popeti se po ili provući se kroz neku ogradu, naravno sve to pod uvjetom da nije pronašao način da jednostavno otvori vrata. Vrlo često se čuje za nekog odlutalog ili izgubljenog tornjaka. Uzroke tome možemo tražiti u svačemu pomalo: od kuja u tjeranju, preko nedovoljno šetnji koje vlasnik pruža psu, do obilaska teritorija ili neke druge specifične situacije u kojoj se pas našao. Tako sam u svega par godina čula priče o tornjakuši koja je bila na parenju i odlutala, te se za par mjeseci vratila - ne vlasniku, nego na mjesto gdje je oštenjena. Ili o tornjaku koji je nakon selidbe u drugi kvart svaki dan svraćao u stari kvart da obiđe «svoj» teritorij i mnoge druge priče na istu temu. A osvjedočila sam se i na mojim kujama koliko je visoka i čvrsta ograda važna jer u 95% slučajeva tornjak neće imati potrebe izaći niti preskočiti ogradu, no onih 5% su uvijek u nekoj «kritičnoj situaciji». Prvi put kad je moja kuja preskočila ogradu bilo je to zbog našeg mačka koji se s druge strane ograde potukao s drugim mačkom. Ona je osjetila da ga treba braniti. Jednom kad je izašla tim putem i na taj način izlazila je i bez posebnog razloga sve dok ogradu nismo podigli i učvrstili.
U vrijeme linjanja, koje je zbog obilne poddlake usitinu obilno, potrebno je češće četkati tornjaka. Možda djeluje kao neugodna obveza no meni je to jedna od omiljenih obveza kad su tornjaci u pitanju jer produkt se uvijek vidi, a sama radnja četkanja opušta.
Lanac i drugi oblici vezivanja za tornjaka su zatvor. Ako ikada pomislite da bi nekog tornjaka zbog bilo kojeg razloga bilo potrebno svezati i zatvoriti unutar ograde dvorišta probajte zamisliti tog psa u savršenom skladu s prirodom - u slobodi. Zbilja, moj dojam je da što više slobode tornjak ima to je više tornjak u svojoj biti. Ako nabavljate tornjaka s idejom da život provede na lancu, odustanite. Jer u takvim uvjetima nećete imati tornjaka - nego oronulu sliku nečega što izgleda kao tornjak.
Tornjake je važno družiti s drugim psima od šteneće dobi kada lakše prihvaćaju nove pse u društvu. Moje iskustvo je da sa psima s kojima se redovito druže u štenećoj dobi i kroz odrastanje tornjaci razvijaju poseban odnos. Kad sazriju nisu toliko zainteresirani za druge pse i treba im nešto dulje da ih prihvate na jednak način kao što su prihvaćali pse u mladosti. Tornjaci su veliki psi skloni dominaciji pa su sukobi s drugim psima ponekad neizbježni. No istovremeno tornjaci mogu biti divni prijatelji mnogim drugim psima različitih pasmina i čuvati svoj čopor prijatelja kao što bi čuvali svoje stado.
Nabrojala sam mnoge stvari u ovom kratkom pregledu. Vjerojatno sam mnoge stvari i zaboravila napisati. Vjerojatno ne zvuči sve idealno i djeluje kao da jako puno stvari može krenuti u krivom smjeru. Istina no sve što netko može nazvati manom kod tornjaka za mene je njihova vrlina, njihova bit. Ponekad život s njima djeluje kao kompjuterska igrica u kojoj svladaš jedan nivo uspješno i shvatiš da nakon njega slijedi novi, kompliciraniji. Tornjaci su još uvijek ono za što ih je evolucija stvorila, još uvijek njima vladaju isti nagoni i instinkti. Tornjaci su moja dokumentarna emisija o životinjama koju imam svaki dan uživo. Uživam u pokušajima da svijet doživim kroz njihove oči. Tornjaci postavljaju izazove, život s njima je nadmudrivanje no upravo je to jedan od razloga zašto su trenuci provedeni s njima toliko zabavni i pružaju toliko užitka. I te oči koje proučavaju mene kao što ja pročavam njih, te oči koje uče o meni kao i ja o njima. To je ono što me zauvijek vezalo uz tornjake. Malo sam pisala o njihovoj ljubavi prema vlasniku, njihovoj inteligenciji i načinu na koji komuniciraju s čovjekom. Malo sam pisala o njihovoj ljubavi prema djeci, manjim životinjicama i ostalim s čim tornjak ima prilike živjeti. Mogla sam pisati o njihovoj potrebi za bliskosti s čovjekom, razigranosti i na neki način sindromu "Petra Pana" obzirom da u nekim stvarima zauvijek zadržavaju šteneći izraz lica, nevinost i veselje. Mogla sam pisati o svemu tome - no nisam - jer to je ono (i mnogo više od toga) što ćete svakako dobiti u paketu s neodoljivim štenetom koje ste doveli doma u kojeg će se vrlo brzo zaljubiti cijela Vaša obitelj i pola susjedstva. A onaj tko se jednom zaljubio u tornjaka teško da će ikada moći zamisliti život bez njih.
ARGENTINSKA DOGA
Argentinski pas ili Dogo Argentino je rasa pasa koja potiče iz Argentine što joj i ime kaže. "Stvorio" ju je dr. Antonio Nores Martinez i njegovi potomci, a dobivena je križanjem desetak vrsta, između ostalih i pointera, mastifa, boksera, bulterijera i buldoga. Prvi standard te vrste publiciran je krajem četrdesetih godina prošlog vijeka, desetak godina nakon što ga je napisao Martinez. Pasmina je priznata od strane kinološke federacija Argentine u martu 1964, a devet godina kasnije, u julu1973, pasminu je pod brojem #292 priznala i Svjetska kinološka federacija.
Osobine Argentinska doga stvorena je prvenstveno za lov na velike divlje životinje, npr. divlje svinje, a iako joj je izgled zapravo zastrašujući (mnogi je iz neznanja svrstavaju u potencijalno opasne pse), još nije zabilježen nijedan slučaj napada na čovjeka. Iz izgleda tog psa jasno je da mu je među precima bila i njemačka doga. Uši mu stoje uspravno, rep mu je dug i snažan. Leđa su im mišićava, a dlaka vrlo kratka. Priljubljena je uz tijelo i čvrsta, mora biti potpuno bijele boje uz iznimku male crne flekice na glavi. Oči su im tamne boje lješnjaka, a njuška crna kao i rub usana. Ženka može narasti do visine 60 do 65 centimetara i težiti od 38 do 45 kg, a mužjaci od 62 do 68 cm i imati težinu od 45 do čak 60 kg.
Riječ je o izuzetno inteligentnom i hrabrom psu s odlično razvijenim njuhom, pa ga je lako istrenirati za traganje. Otporni su na bolesti, a odgaja ih se pohvalama i nagradama, umjesto kaznama. Koriste su u pravilu za lov na velike životinje, ali i za potrebe carine, vojske i policije. Argentinska doga je dobrodušna, nepovjerljiva prema strancima i drugim psima, ali je iznad svega vjerna svom domu, posebno djeci. Odličan je čuvar i nije glasna – rijetko laje. Vesela je, otvorena i ne traži pretjeranu pažnju.
NIZOZEMSKI ŠPIC
Matična zemlja: Nizozemska
Podrijetlo: Potječe iz sjevernih krajeva, a njegovim žilama teče krv samojeda, čau-čaua, goniča losova (elkhounda) i njemačkog vučjeg špica. U počecima francuske revolucije postao je simbolom nizozemskih seljaka i građana, koje je predvodio Kees de Gyselaer, po kojem je pasmina dobila ime. Ta je pasmina zatim dugo vremena zapuštena, a popularnost je ponovno stekla 1920. godine.
Opis: Pas srednje veličine. Mužjaci su visoki od 44 do 48 cm, ženke 10 % niže, a srednja težina iznosi od 25 do 30 kg. Izgledom podsjeća na samojeda i na velikog njemačkog špica, svoje pretke, i to kosim očima. Trougle uši su uspravne; kraći rep je smotan na leđima. Dlaka mu he izuzetno lijepa, gusta i tvrda s mnogo donje dlake, te uvijek djeluje kao upravo okupan i počešljan. Boja je siva, protkana crnim.
Narav: Živahan, veseo, inteligentan, simpatičan, nestašan, i uvijek na oprezu.
Korištenje: Kao dobar plivač bio je dugo vremena pas nizozemskih brodara. Danas je većinom kućni pas i dobar čuvar.
ESKIMSKI PAS (Eskimo Dog)
Matična zemlja: Kanada
Podrijetlo: Autohtoni pas podrijetlom iz istočnog Sibira, u devetom stoljeću je doveden na Aljasku i Grenland, gdje je našao idealana ambijent.
Opis: Velik pas, vučjeg izraza, vatrena pogleda. Mužjaci su visoki od 57 do 64 cm, ženke od 51 do 57 cm. Težina: mužjaci od 30 do 50 kg, ženke od 25 do 40 kg. Glava je široka i klinasta; gubica srednje duljine, vilice snažne, oči upale i koso položene; uši male, trouglaste; rep dobro odlakan, nošen svinuto na leđima. Dlaka je duga 15 cm i veoma gusta, donja dlaka je impregnirana masnoćom, pa vlaga ne može doseći kožu. Podnosi temperature od -60 do -70. Dlaka može biti bilo koje boje.
Narav: Blag, vjeran, privržen, neumoran i nešto plašljiv. Ako se s njim grubo postupa postaje nepovjerljiv.
Korištenje: Tipičan pas za vuču saonica u artičkom ambijentu. Čopor od 20 eskimskih pasa može bez odmora vuči dvije tone materijala i 40 km daleko. Eskimski pas ne laje već zavija poput vuka. Teško se prilagođuje životu u kući.
Šiba Inu
Shiba inu je jedna od šest čistokrvnih vrsta pasa iz Japana, i najmanji je.[1]
Ovaj maleni, brzi pas koji je prilagođen za planinsko podneblje, je zapravo uzgojen za lov.[1][2] Vrlo je sličan Akita inuu, ali je mnogo manji.[3] Shiba inu je jedna od rijetkih starih rasa koje su opstale do danas.
Opis i ponašanje [uredi]Ovo je kompaktan pas, s vrlo razvijenim mišićima. Mužjaci su visoki 35–43 cm kod hrbata. Ženke su visoke 33–41 cm kod hrbata. Preferirana veličina je ona srednja za svaki spol. Prosječna težina je oko 10 kg za mužjake, a oko 8 kg za ženke. Ima kratku dlaku crvenkaste, crne ili oker boje.
Shiba inu je samostalan i inteligentan pas, kao i većina starih rasa pasa. Ponekada ih je teško trenirati, ali ako ih se obučava od rane dobi, postaju vrlo ugodnog temperamenta. Trebali bi uvijek biti na uzici kada su vani, jer imaju instinkt da love druge životinje. Mogu živjeti između 12 i 15 godina, u prosjeku.
Izvor imena [uredi]Inu na Japanskom znači "pas", ali značenje riječi Shiba je puno manje jasno. Riječ Shiba znači "grmlje", a odnosi se na vrstu grma čiji listovi pocrvene u jesen.
PERZIJSKI HRT
Taj prototip orijentalnog hrta od Turske do istočnog Turkistana nazivaju tazi što znači Perzijac. Njegov se način trčanja razlikuje od greyhoundovog - engleskog hrta (napeta snaga). Saluki trči lako kao pero, skoro da pliva. Ima veliku sposobnost učenja, bistar je i možemo ga vrlo dobro odgojiti uz dosljednost i ljubav. Saluki žudi za pohvalama koje prima dostojanstveno. U obitelji obično odabere osobu koju drži za vođu. To nije uvijek obiteljski član koji ga hrani, već onaj koji ga razumije, vodi na šetnje i s njim trči. Prema djeci je suzdržan. Miran je pas, čuvar postane tek onda kada kuću i vrt shvati kao svoje vlasništvo. Nije pas za boks. Kao i svim drugim hrtovima potrebno mu je puno kretanja. U svojoj domovini je još uvijek lovac. U Guinnesovoj knjizi rekorda je sa 69 km/h zapisan kao najbrži pas na svijetu. Na trkama dostiže brzine od 50 do 55 km/h.
ALJAŠKI MALAMUT- ALJAŠKI POLARNI PAS (Alaskan Malamute)
Matična zemlja: SAD
Podrijetlo: To je nordijski pas koji potječe od artičkog vuka. Njegovo je ime nastalo od >> Mahlemutes<< tj. pleme Eskima sa Aljaske, koje je uzgajalo najljepše pse za rad na snijegu.
Opis: Snažan pas, dobro građen, čvrstog tijela, široke glave i ponosnog držanja. Uši su uspravne, oči sitne, bademaste, kao u vuka, ali blagog izraza. Dlaka je gusta i tvrda, nije duga, s masnom i vunastom donjom dlakom. Boje su od svijetlosive do crne u svim nijansama; noge i gubica su gotovo uvijek bijele. Rep je obrastao dugim dlakama i nošen zavinuto na leđima. Visina: 55 do 67cm mužjaci, 50 do 58 ženke; težina: 29 do 35kg mužjaci, 22 do 31 kg ženke. Idealne visine su 64 cm za mužjake i 58cm za ženke.
Narav: Vrlo vjeran, inteligentan, blag, privržen gospodaru. Osim toga je vrlo čist, bez mirisa i ne laje, već samo zavija.
Korištenje: Pas za vuču saonica, sudjelovao je u mnogim polarnim ekspedicijama zbog žilavosti, smisla za orijentaciju i izvrsnog njuha.
DALMATINSKI PAS
Rijetka je pasmina koja je kroz tisućljeće imala toliko različitih naziva: egipatski, turski, indijski, bengalski, španjolski, francuski, harlekinski, talijanski, mali danski pas i slično. Čini se da su krivci slikopisci egipatskih hijeroglifa i nepoznavatelji kinologije Dalmatinski pas potječe iz starog Egipta gdje su u grobnicama Faraona pronađene freske vrlo sličnih pasa. Tadašnje pse, bilo sa stojećim, ili kasnije, sa visećim ušima, kinolozi su isprva nazivali skupnim imenom - faraonski psi. Govorilo se: žive u zemljama i na otocima Mediteranskog mora. I danas je uvriježeno mišljenje da su u Dalmaciju stigli kopnom iz Egipta preko Male Azije do Grčke, a odatle brodovima grčkih trgovaca i na našu obalu. Pomorci, pak, Dubrovačke republike (1278.-1806.) koji su trgovali i izvan Sredozemlja, najzaslužniji su za rasprostranjenost dalmatinskog psa. No, naziv nije mogao biti uvriježen dok nije zabilježen novi razvitak kinologije. Uočeno je, naime, da mu je građa tijela slična onoj u hrta, ali i u goniča, pa odatle naziv - hrtoliki gonič. Dakle, gonič a ne hrt, jer ti psi za lov rabe njuh, a ne u prvom redu vid, kao hrtovi. Tako je grof Bylland 1894. ustvrdio da su bengalski i dalmatinski dva različita psa. Osnovna je. boja dalmatinskog psa bijela sa crnim ili smeđim pjegama i ima standard, te je brakoidnog tipa.Naprotiv bengalski pas je graoidnog obličja (hrtast je), osnovna mu je boja smeđa s bijelim pjegama i nema standard. Najdulje je za dalmatinskog bio uvriježen naziv galski pas, a zasluge pripadaju velikim ljubiteljima pasa, Englezima. Posljednji put pokušao ih je podučiti poznati kinolog Thomas Bewick koji 1972. u knjizi "Povijest četveronožaca" (History of Quadrupeds) piše: "to nije. galski pas nego dalmatinski, jer mu je postojbina Dalmacija.
A dalmatinskog psa opisao je još 1867. i 1876. austrijski zoolog prof. dr. Leopold Fitzinger, spomenuvši da mu je stariji naziv bio dubrovački gonič, a kasnije dalmatinski ptičar. Dao mu je zoološki latinski naziv: Canis sagaxgallicus ragasanus. Znamo da je preko Korzike došao u Galiju, pa naziv za korzikanskog goniča glasi: Canis sagax corsicanus seu. ragasanus ("lovački pas korzikanski ili dubrovački") Nakon višegodišnjih napora hrvatskih kinologa, dalmatinski pas se vraća kući. U nomenklaturi pasmina FCI-a (Međunarodne kinološke federacije) od 9. svibnja 1994.,. pod grupom goniča (i srodne pasmine, sekcija/podrijetlo) za dalmatinskog psa navodi se: Dalmacija - Hrvatska (TIK). U nomenklaturi FCI-a spominje se i najpoznatija, najraširenija autohtona hrvatska pasmina, konačno kao naša
SIBIRSKI HASKI
Sibirski Haski potice iz oblasti Anadir sa krajnjeg severoistoka Sibira, gde je postojao vise od 5000 godina. Odgajan je od Cukci naroda, srodnika Eskima, Korjaka, Itelmana, Aleuta, Inuita i Atabaskan indijanaca.
Pocetkom proslog veka, trgovac krznima Olaf Swenson je uvezao prvi ozbiljniji kontigent pretka danasnjeg Sibirskog Haskija koga cemo dalje nazivati Cukci pas, na tlo Aljaske koju je tada potresala zlatna groznica.
All Alaska Sweepstakes, 404 milje duga trka je bila teren na kome su ispitane performanse Cukci psa i na sveopste iznenadjenje zapocinje dominacija ovih pasa atleta. John „Iron man“ Johnstone i Leonhard Seppala svojim legendarnim trkama postavljaju do danas neoboriv rekord 404 milje za 72 sata. Lament za buducnost !!
Uspon popularnosti trajao je do 1930-tih godina a onda je beli covek poceo da ukrsta prve generacije Cukci pasa sa seoskim psima Atabaskan indijanaca, Malamutez, Aleuta i poceo da stvara danasnjeg Sibirskog Haskija. „Odgajivaci“ poput Eve Short Sealey poceli su registraciju pri AKC i CKC (American Kenel Club i Canadian Kenel Club) pasa koji sada bili nov mix gena. Iz jednog legla sitnija zenka bila bi registrovana kao Sibirski Haski a krupniji muzjak kao Aljaski Malamut. Odatle i potice slicnost ove dve rase.
Genetski ciste rase Aljaskog Haskija stvaranog u selima Atabaskan indijanaca na Jukon reci, Inuitskog psa severa Kanade i Grenlanda, Cukci psa severoistoka Sibira i pasa plemena Malamutez, zlatna groznica belog coveka zauvek je promenila. Nove bolesti i novopridosli psi promenili su genetski pul nekada cistih rasa.
Sam Cukci pas ucestvovao je u stvaranju nekoliko rasa pasa : danasnjeg Aljaskog Haskija, danasnjeg Sibirskog Haskija, Aljaskog Malamuta i Sepala zapreznog psa.
Rec Haski koristi se danas generalno za sve zaprezne pse nevezano za rasu i velicinu, a normalno potice od reci Eski-sto znaci onaj koji jede sirovo meso jer se oni i dan danas tako hrane ; a prvenstveno se odnosila, ta rec, na ljude – Eskime !
sibirski haski stenci
Sibirski Haski je pas srednje velicine, lakog kostura i relativno je brz. Inteligentan je toliko da ce sa lakocom svakog nepripremljenog coveka podvrgnuti svojoj volji, polupripitomljen je sto znaci lovac u dusi pa ga nije preporucljivo drzati sa drugim domacim zivotinjama. Karakter mu je takav da je on uvek svoj, poput macaka i drustvena je zivotinja, pas je copora. Upravo zato mu je potrebno veoma rano staviti do znanja ko je u kuci gospodar, jednom kada to postane Haski, sva vasa volja i zelja bice nevazni. Takvi psi su na sramotu svojih vlasnika a mogu biti i opasni po druge pse.
Cist je, nije ga potrebno kupati, sam se cisti, krzno mu je takvo da nema sopstveni miris, vec je kao sundjer upija miris okoline.
Potrebno mu je mnogo kretanja, prvenstveno istrcavanje jer je ovo sportska zivotinja i samo tako nece „bezati svojim vlasnicima“ sto je standaran problem sa neistrcavanim i nesocijalizovanim primercima.
Ne laje, samo zavija, nije pas cuvar iako je teritorijalan, prilagodljiv je.
Lake je gradje, duzi je nego sto je visok, gracioznog koraka. Usi su srednje velicine, trouglaste i uspravljene, a njihova unutrasnjost je oblozena gustom dlakom. Oci su kose braon ili plave boje ili sarene ili bikolor – jedno plavo jedno braon. Boja krzna i ociju nema nikakvog uticaja na kvalitet jedinke. Grudni kos je dubok i snazan, a slabine misicave. Sape su ovalnog oblika sa kratkom dlakom izmedju prstiju i snaznih jastucica. Bujni rep savijen je u obliku srpa i nosen iznad linije ledja kada je pas na oprezu, a spusten kada se odmara ili radi. Dlaka je srednje duzine, gusta i ravnomerna, a poddlaka je meka, bujna i vunasta. Sve boje su dozvoljene kao i bela i crna i sve vrste mrlja, najcesce su sve nijanse sive i crna sa belim oznakama.
Brojne tipicne oznake ukrasavaju glavu ili iscrtavaju masku u obliku kape ili naocara. Suvise krupni primerci se diskvalifikuju da bi se napravila razlika od Aljaskog Malamuta pa je tako visina psa jedina diskvalifikaciona mana. Visina muzjaka je od 54-60cm, zenki 51-56cm, tezina muzjaka je od 20-27kg a zenki 16-23kg.
Karakteristicno za ovu rasu je sto se kod odraslih pasa moze javiti nedostatak cinka. Ukoliko u hrani nema dovoljno ovog minerala, dlaka oko ociju, usana i nosa opada, zatim obolelo mesto pocrveni i puno je krastica. Bolest se lako sanira dodavanjem cinka u hranu, ali se citavog zivota o tako obolelom psu mora voditi racuna o balansu ovog minerala.
Drugo veoma specificno stanje je snezni nos, nagla promena boje nosne pecurke kod nekih primeraka cak i usana, u zimskom periodu. Ti delovi najpre pocrvene a ova pojava je sezonskog karaktera i ne bi trebalo da zabrinjava vlasnike, jer se odlaskom zime gubi.
Plava boja ociju kod polarnih pasa je upravo genetska prilagodjenost podneblju. Poznato je da tamna boja privlaci vecu kolicinu stetnog UV zracenja koje se, na velikim sneznim i ledenim prostranstvima visestruko odbija i pojacava. S tim u vezi upravo su stanovnici ovih prostora pre nikoliko hiljada godina, odgovorni za stvaranje prvih naocara za sunce.
Kod zapreznih pasa tokom takmicenja javlja se proliv zbog povecanog stresa, i jako ga je tesko sanirati, koristeci od organizatora trke dozvoljene preparate.
Sto se tice higijene, Haski se cisti sam. Treba mu pomoc kada se linja da bi se mrtva dlaka sto pre odstranila. Kada je ishrana u pitanju tu je vec malo kompleksniji.
Haski je veoma prozdrljiv, i ako pas zivi na lancu, u kavezu ili u sobi dva sa dva, onda nema gde da potrosi svoju akumuliranu energiju, onda malo jede i onda pocinje da bira sta ce da jede. Zdrav Haski ima neverovatan apetit, i potrebna im je hrana sa 30% proteina i 20% lipida, prava energetska bomba za bilo koju drugu rasu pasa.
Zenka Haskija nakon stenjenja gubi na tezini a onda se potpuno izlinja.
Uzgoj i selekcija ovih pasa se nazalost nikada nije kretala u pravcu da on bude dobar pas za vucu saonica vec u pravcu lepote. Cukci pas jeste stvaran za vucu saonica ali ne i Sibirski Haski. Pas je lagane gradje, osposobljen za vucu lakih i srednje teskih tereta, Nije izdrzljiv i lako se umara. Trcanje ovih pasa je -uprogramirano- u genima ali to nije dovoljno za profesionalno takmicenje i moramo ih pripremati za trke. Oni najradije trce sa svojim coporom. Tada se medjusobno takmice.
U zaprezi svaki pas ima svoju odredjenu funkciju. Lider -pas vodja trci sasvim napred i on je najpametniji, najbrzi a sasvim sigurno je najstabilnije naravi i najposlusniji pa onda i najizdrzljiviji. Zadatak mu je da diktira tempo i usmerava pravac i brzinu kretanja. Dominantni psi su na kraju zaprege blizu saonica. Na kraju ispred samih sanki su najjaci i najsnazniji psi koji koriguju eventualno klizanje saonica u stranu ili prevrtanje. Lideri su mali ili veliki, snazni ili manje snazni, muzjaci ili zenke a jedina i glavna odlika im je nacin na koji misle i inteligencija.
Pred takmicenje slede obimne pripreme jer u toj fazi psi dolaze u trkacku kondiciju. Bez obzira sto prva takmicenja pocinju tek u decembru, rad sa psima pocinje vec pocetkom septembra. Broj treninga nedeljno se krece od 3-5. U prvim danima brzina nije bitna, vec izgradnja misica a tek zadnjih 6 nedelja kada svi psi imaju odlicnu kondiciju, sa njima se radi na sto boljoj brzini. Postoje dve vrste takmicenja:
-sprint do 50km
-distance trke do 2000km kao Iditarod na Aljasci
U Evropi najduza trka je Finmarksloppet 1000km u Norveskoj.
BOSANSKI OŠTRODLAKI GONIČ BARAK
Na tu temu je uvijek pomalo nezahvalno govoriti (bar kad se radi o dalekoj prošlosti) također stalno u svijetu nauka dolazi do novih otkrića o drevnim narodima, pošto je sudbina pasa vezana za ljude mi praktično govorimo na tu temu, što je priznajemo ipak tema za naučnike, pozivamo se na ta otkrića.
Po nekim izvorima postoje pisani tragovi o oštrodlakim psima sa prostora balkana još iz perioda xenofona, čuo sam za neka naučna otkrića koja sežu i dalje u prošlost, interesantno je zapažanje rasprostranjenosti oštrodlakih pasa (iz FCI skupine III-oštrodlaki terijeri; FCI IV-oštrodlaki jazavčari; zatim FCI VI pored baraka i oštrodlakih istarca imamo pasa u italiji, francuskoj, austriji u FCI VII -imamo također u francuskoj, njemačkoj te u II i u X FCI skupini oštrodlake hrtove, nordijske zemlje (prostori vikinga) nemaju prepoznatljive oštrodlake pse), dakle rasprostranjenost oštrodlakih pasa je uglavnom na prostorima kuda historija bilježi kretanje kelta, prostore ilira i kretanja rimskih legija.
Kada je riječ o baraku postoje pisani dokumenti orijentalnim pismom i jezikom gdje se opisuje kao pas oštre ili pas duge dlake. U lovačkom listu br. 12. iz 1998 g. uvaženi prof. dr. Avdo Sofrađija iznosi nekoliko tema o bosanskim kerovima, te u ovom broju obrađuje bosanskog kostrušavog kera navodeći literaturu tj. navode iz knjige o basanskim kerovima čiji je autor austrijski oficir na službovanju u bosni Franc Laska. Laska je detaljno opisao te pse i vršio mjerenja pasa u raznim okruzima u bosni. Oštrodlakog kera nazivao je bosanski kostrušavi ker. Laska navodi da su turci nazivali barak (što je srodno sa nazivom brakirac) dakle gonič, a na arapskom jeziku barak doslovce znaći munja.
Laska kao dokaz podastire pisani dokument o baraku iz 1683. godine i sam Laska (koji je u Bosni prakticirao lov) opisuje barake kao hrabre, tvrde i pouzdane goniče. Prof. A. Sofrađija također navodi da riječ "bar" označava vrstu prohe, koja spada u floru balkanskog poluostrva, Laska u svojim opisima (bosanskog kostrušavog kera) između ostalog navodi kod jedinki i znatno prisustvo bijele boje dlake, što nije osobina baraka obzirom na važeći standard.
U svim tipovima obojenosti od žutih, crvenih, zelenjih, crveno žutih, crveno smeđih, bijelih sa crvenim ili žutim pločama i kerovi boje suhog lišća kao i trobojni kerovi. Laska je izmjerio 386 kostrušavih kerova, zanimljivo je da je laska posebno opisao i postojanje dugodlakih kerova (sličnih španijelima).
Novija historija (sa prostora ex YU) bilježi zbivanja organizovanog, modernog pristupa standardizaciji pasa, u nekim slučajevima jasno je da zbivanja ne idu u prilog baraku i njegovoj domovini Bosni.
Bitan datum je 23.05.1924. g. kada je u ljubljani osnovan "Klub ljubitelja brakova" u tadašnjoj Kraljevini SHS, tada su definisane osobine jugoslovenskog goniča i među njima "Keltskog goniča" kako mu je bilo prvo zvanično ime. Keltski brak je ime koje je barak ponio od 1938. g. i bio doveden u usku vezu sa oštrodlakim istarcem kao njegov poseban tip. Uzrok ovome je često sretanje pasa sa znatnijom površinom bijele boje (osnovne) sa crvenim i sivim oznakama, (što je obrnut raspored boja).
Početak rada na standardizaciji YU goniča (i keltskog) našao se na dnevno redu na zasjedanju godišnje skupštine 02.06.1039. g. u Štokholmu te je prvi pravilnik za ocjenjivanje keltskog braka donesen 01.10.1939. g. sav proces je morao sačekati do 14.09.1948. g. zbog II svjetskog rata.
Skupština FCI na bledu 14.09.1948. g. prihvatila je standard današnjeg baraka, pod uticajem slovenačkog kinologa dr. Janka Lokara koji je ustvrdio da je keltski gonič ustvari direktan potomak "segruzijskog" goniča čije je porijeklo ilirsko i tada mu se mijenja ime u Ilirski gonič. Pod tim imenom prvi put je izlagan u ljubljani na VI međunarodnoj izložbi pasa 11 i 12. 5.1948. g. iz tog prvog standarda se vidi da je osnovna boja bijela, te druge boje, ovo evidentno ukazuje na "mješovit" standard oštrodlakog istrijanera i baraka.
Ime "Ilirski gonič" nije nikada dobilo podršku JKS-a, BIH brakolozi su na zasjedanju svih kinoloških sudija jugoslavije (Cerknica, Slovenija, 29.11.1949. g.) dobili pravo promjene imena keltskog goniča u već prisutno ime Bosanski oštrodlaki gonič barak. Tek na sastanku komisije JKS-a u Beogradu, 13.08.1955. godine Barak je dobio ime koje nosi i danas.
Na godišnjoj skupštini FCI-a u luxemburgu 20.03.1955. Barak je konačno standardizovan (standard br. 155.) ali je i dalje nosio naziv"Ilirski gonič".
Niko nije poslao zahtjev za promjenu imena iako je plenum Kinološkog saveza Jugoslavije 2.10.1958. g. prihvatio odluku o promjeni imena. Stručni savjet JKS-a daje prof. Ljubi Obradoviću zadatak da napiše novi standard (čemu je prethodila odluka zbora sudija u Banjaluci 19.10.1959. g.), 1.04.1960. g. stručni savjet donosi uredbu o ocjenjivanju zubala goniča (i baraka), izmjene standarda su usvojene kod FCI-a i novi standard se objavljuje pod brojem 155a, (ranija praksa FCI-a)19.06.1965. g.
1. i 2. 6. 1968. g.na generalnoj skupštini JKS-a (nakon izvršenih novih izmjena i dopuna standarda goniča) FCI-u je ponovo upućen zahtjev za izmjenu standarda ali i naziva naše pasmine.
Od 1958 do 1973. g. (nakon 15.godina) Barak je konačno dobio svoj naziv Bosanski oštrodlaki gonič - BARAK, standard 155b.
Po mišljenju naših kinologa prije svega Rahmetli Midhata Hodžića iz Viteza bilo je potrebno izvršiti promjene standarda. Prijedlog je usvojen na komisiji za standarde JKS-a. 11.12.1982. g. revidiranje standarda je povjereno BH kinolozima predvođenim M. Hodžićem i završen je 1984. g. (prijedlog novog standarda objavljen je u biltenu JKS 1.08.1987. g. na str. 3-5) ovaj standard također nije nikada upućen iz kancelarije JKS-a u Beogradu komisiji za standarde u FCI.
Poslije ratnih zbivanja u BiH se organizovano započelo sa revitalizacijom ove zahvalne pasmine, fenotipski ugrožena, desetkovana ratom ova pasmina je bila u nezavidnom položaju.
1998. godine u vitezu kinološka sekcija "BARAK", Lovna organizacija "Kruščica" Vitez organizira reviju Braka.
Od postojećih pasa počinje ozbiljan pristup intenzivnijem uzgoju, 2002. g. u proljeće u Vitezu se osniva Kinološki klub "Bosanski oštrodlaki gonič - Barak". Može se reći da je ovaj klub napravio prekretnicu u opstojnosti ove pasmine, 2003. godine Bosanski kinološki savez je finansirao organizaciju projekta prezentacije baraka na svjetskoj kinološkoj sceni i uputio (tada na izložbama najuspješniju ženku i mužjaka) u Dortmund u Njemačku na svjetski šampionat, što je prvo predstavljanje baraka svjetskoj kinološkoj javnosti. Astra vitežanska iz Viteza i Bari od Zahirovića iz Srebrenika ponijeli su titule svjetskih šampiona.
U međuvremenu se u BiH profiliralo dobrih uzgajivača i tipska ujednačenost i kvaliteta Baraka iz godine u godinu je evidentnija.
U kinološkoj javnosti je prilično profilirano mišljenje o tipski poželjnom baraku, što će sasvim sigurno rezultirati određenim izmjenama standarda kada je u pitanju poželjan tip obojenosti, rasporeda, dužine i kvaliteta tipa dlake, odnosno preciznije definisanje standarda vezano za to.
Kada se (nadamo se) u skorijoj budućnosti Kinološka asocijacija unija u BiH nađe u ravnopravnom položaju i stalnom članstvu u FCI (zasluženo) stvoriće se uslovi za još svjetliju budućnost ove naše divne autohtone pasmine.
STAFORDSKI BULTERIJER
Originalni naziv pasmine: STAFFORDSHIRE BULL TERRIER
Zemlja porijekla: ENGLESKA
Sekcija: 3
Uzgojni standardi: FCI, AKC, ANKC
Klasifikacija:
FCI: Grupa 3 Sekcija 3 # 076
AKC : Terijeri
ANKC : Terijeri Grupa 2
STANDARD
Karakter
Stafordski bul terijer je hrabar pas, veoma inteligentan i snažan. Sve to zajedno u kombinaciji sa velikom ljubavi prema čovjeku, naročito djeci, i njegova psihička stabilnost, čini ga jednim od najsvestranijih pasa.
U Engleskoj ima nadimak "nanny dog" (pas dadilja).
Izgled
Stafordski bul terijer mora odavati utisak velike snage u odnosu na svoju veličinu. To je dobro građen pas, mišićav ali okretan i graciozan. Glava kod ovog psa je kratka i široka, mišići na obrazima veoma izraženi, stop veoma izražen, kratak vilični dio. Uši su kratke, u vidu poluruže (tzv. ružino uho) ili poludignute. Uši koje slobodno padaju i sasvim dignute uši se kažnjavaju.
Oči su tamne boje, okrugle i srednje veličine. Najpoželjnije oči kod ovog psa su crne. Njuška je srednje dužine, zaobljena u gornjem dijelu i naglo se skuplja ispod očiju. Vilice dobro istaknute, donja je jaka i čvrsta. Usne su čvrste i dobro priležuće, bez dijelova koji vise. Gornji sjekutići su u uskom dodiru sa prednjom stranom donjih sjekutića (škarasto zubalo). Njuška je apsolutno crna. Vrat je mišićav, kratak, postepeno se spušta ka ramenima. Tijelo je kratko, snažno, sa ravnim leđima. Grudni koš dubok i širok sa lijepo svedenim rebrima.
Trbuh umjereno prikupljen. Rep srednje dužine i nisko usađen.
Šape su jake, srednje veličine. Dlaka je kratka, gusta, čvrsta pri dodiru i sjajna. Dozvoljene boje kod ovog psa su crvena, blijedo žuta, bijela, crna, plava ili bilo koja od ovih boja pomiješana s bijelom.
Poželjna visina je od 35 cm do 40 cm. Težina kod mužjaka oko 17 kg, kod ženke oko 15 kg. Kažnjava se depigmentacija njuške, svijetle oči ili kapci bez pigmenta, predug ili nepravilno nošen rep, predgriz ili podgriz. Dignute ili spuštene uši. Mužjak mora imati oba testisa spuštena u skrotum.
